U proljeće 1955. vjenčali su se braća Bela i Ivan Marcikić iz Mukićevog kraja u Đurđinu. Svadba je bila istoga dana – u istoj crkvi, istoj šatri, s istom muzikom, ali s različitim ženama. Bela se oženio za Stanu Mamužić iz Jožinog sela (Đurđin), a Ivan za Kristu Kozma iz Tavankuta.
Na fotografiji se vide mladenci: s lijeve strane su Ivan i Krista, a s desne Bela i Stana. Pokraj njih sjede enge, Eva s lijeve strane i Vita s desne.
Kolima do Tavankuta i natrag
Sjećanje na ovu svadbu i fotografiju s nje podijelio je s nama Petar Marcikić iz Subotice. Bilo je to vjenčanje njegovih stričeva, kojega se, iako je imao šest godina, kaže, dobro sjeća.
»Interesantni su bili svatovi. Počeli su u nedilju ujtru okupljanjem naši gostivi s muške strane na salašu u Mukić kraju. Bila je dugačka šatra, pod zabatom salaša u kojoj je stalo oko 150 gostivi. Kad su se gosti s muške strane okupili, onda se krenilo rad snaša. Kolima, onda nije bilo ni karuca, jel i je bilo malo. Jedan dio rodbine je išo rad jedne snaše, a drugi dio rodbine rad druge. Taman je to bilo vrime užne dok su stigli, tribalo im je oko dva sata u jednom pravcu, tako da su tamo užnali i krenili natrag k Đurđinu, tj. crkvi. Dogovorili su se ranije kad će se tačno nać isprid crkve. Dočekali su jedni druge kako bi se mogli vinčat zajedno, pod jednom misom. Posli su svatovi opet išli kolima do salaša mladoženja di je bilo organizirano slavlje«, priča Marcikić.
Dva okrećanja, dva poklona
Kaže, sjeća se kako je bilo puno prašine te da su žene ne bi li se manje uprašile putujući otvorenim kolima, dizale gornje suknje na glavu. Sjeća se on i kako su u šatoru gorjele karbitne lampe, koje je dobio »šatraš« iz Subotice.
»U šatri i oko šatre u avliji je bilo veselje. Prvo je služena večera, bilo je muzike i sve što već triba. Kako je bilo dvi snaše, bilo je i dva okrećanja. Gosti su nosili dva poklona, sve je bilo kako triba, samo duplo«, priča Marcikić.
Ivan i Krista nakon vjenčanja živjeli su »u arendi« prema Staroj Moravici, dok su Bela i Stana obitelj podizali u Orčićevom kraju kraj Mukićevog šora. I jedni i drugi imali su po dvoje djece. Prvi Joška i Nikolu, a drugi Icu i Vericu. Živ je jedino Nikola, koji s obitelji živi u rodnome Đurđinu.
J. D. B.
