U vrijeme kada završavamo ovaj broj tjednika biračka mjesta za izbore za Hrvatski sabor još su otvorena, a kada ovaj broj vi budete držali u rukama već će vam biti poznati rezultati izbora. 
U vrijeme kada završavamo ovaj broj tjednika, pa još dva dana kasnije kada ga vi budete čitali, iščekivanja oko nove srbijanske Vlade još traju iako se stiglo u sam foto finiš rokova za njeno formiranje. Ali, nema brige – neće se rokovi promašiti. Barem takvo obećanje dao je, tko drugi nego predsjednik. Usprkos tome što je ime mandatara Vlade poznato i što bi se o datumu formiranja izvršne vlasti valjda trebao oglasiti mandatar, budući premijer i uz to prvi čovjek stranke koja je osvojila većinu na izborima. Ali već smo navikli, kao što je u posljednjih deset godina navika postala da se na kabinet iz Nemanjine 11 čeka do zadnjeg.
Mladićima iz Omoljice koji su napali četvero hrvatskih državljana nije se čekalo. Dovoljno je bilo da im uši zapara hrvatski jezik kojim je za drugim stolom, u jednoj pančevačkoj kavani, grupa mladih razgovarala sa svojim domaćinima, pa da im spreme sačekušu.
Nije čekala ni policija koja je vrlo brzo uhitila napadače, a kazneno djelo kvalificirala kao djelo izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti. Počinitelji su mladići tek prešli dvadesetu. I njihove žrtve istih su godina.
Došli su u Srbiju samo da bi snimili scene za film koji rade, ne očekujući da će jezik kojim govore biti povod za napad u kome su dovojica momaka iz Hrvatske teško pretučena, od koga ih nisu mogli obraniti ni njihovi domaćini, mladići iz Srbije s istog filmskog seta.
I čemu čuđenje? Zar nije prihvatljiv, promoviran, obrazac ponašanja postalo nasilje svake vrste prema onima koji drugačije misle, drugačije kažu i drugačije rade? Bili oni sveučilišni profesori, novinari, političari…
U vrijeme ovog napada u Omoljici u Bezdanu je boravila ekipa mladih kajakaša iz Bjelovara, a u Somboru motociklisti iz Belog Manastira. Na sreću, među normalnim ljudima. 
Z. V.