Koliko puta ste čuli nekoga da govori kako žene ne umiju voziti? Ili kako volan nije za žene? Nažalost, postoje brojne predrasude prema ženama vozačima, čak i danas kada je vjerojatno više žena za volanom negoli ikada u povijesti. Upoznajte Mariju Mesaroš (djev. Benčik), pasioniranog vozača i prvu ženu u Tavankutu koja je vozila motor.
»Položila sam za motor 1961. godine i tad mi je tata kupio ovaj tomos V14, motor-biciglu brez branika i bio je nov kad sam ga dobila«, kaže teta Mara.
Na proštenje s drugaricom
Marijino sjećanje je nepogrešivo, ona pamti točno datum i mjesto kada je fotografija nastala, iako je prošlo više od 60 godina, a Marija je u tom trenutku imala tek napunjenih 18 godina.
»Kako se ne bi sićala? Na motoru smo ja i Margica Mačković, divojački Nimčević, a bio je 1. maj 1961. i krenile smo na proštenje u Đurđin. Na putu nam je pukla guma i onda smo odgurale motor kod Jurićevi koji su kadgod bili moje komšije u Vuković kraju i koji su se kasnije priselili u Doljnji Tavankut kod pruge. Tamo je ovo slikano, žena pored nas je Mariška Jurić, crn čovik iza nje je bać Martin Jurić, a ovo su njeve komšije. Imam digod i sliku kako lipimo gumu, a ovo je nakon što smo opravili motor i prija nego što smo nastavili dalje za Đurđin.«
Prva žena za volanom
Prema Marijinim riječima, bila je sigurno prva žena koja je vozila motor u Tavankutu, a vjerojatno je pionior među ženama što se tiče i drugih motornih vozila.
»Virujem da sam bila prva cura koja je vozila traktor brez kabine. Prvo sam te 1961. položila za motor, a kasnije te iste godine sam položila i za auto. U to vrime smo kupili i zelenog fiću i njega sam redovno vozila.«
Na pitanje je li drugim ljudima bilo čudno što jedna cura vozi motor, teta Mara kaže – samo u početku.
»Ja sam svudan išla motorom i svi su se navikli na to. Posli sam imala i drugi motor, isti ko ovaj samo što je imo branik. Jedini problem je što u to vrime nije bilo pantalona i morala sam stalno vozit u suknji. Nosila sam i mamu na motoru. Sićam se kako nam suknje vijore, a mi iđemo u varoš jel u Bajmak. Svake subote sam išla motorom u selo i nosila sam majki mlika, a kad mi se stariji brat ženio, ja sam ovim motorom išla zvat goste u svatove. Tad sam išla u Lemeš, Sombor, Stanišić, Riđicu...«
I. B.
