Blijede igre muške rukometne reprezentacije Hrvatske na posljednjem Europskom prvenstvu polučile su otkaz izborniku Goranu Perkovcu i donijele opravdani strah pred olimpijski kvalifikacijski turnir u Hannoveru. U konkurenciji domaćina Njemačke i najugodnijeg iznenađenja Eura, zahuktale Austrije, te outsidera Alžira trebalo se izboriti za jedno od prva dva mjesta koja su jamčila odlazak na Olimpijadu. Prostora za rizik nije bilo pa se čelništvo Rukometnog saveza odlučilo, prvi puta u povijesti hrvatskog rukometa, za izbor inozemnog trenerskog stručnjaka. I nije pogriješilo...
Dagur Sigurdsson
Iskusni rukometni strateg s Islanda, koji je zbog Hrvatske ostavio unosni ugovor na klupi Japana (također zahvaljujući njemu kvalificiranog za Pariz), pokazao je prošlog tjedna svu raskoš svoga sportskoga umijeća. Iako je praktično održao svega par treninga s trenutačno najboljim hrvatskim rukometašima, u rekordno kratkom roku uspio je uspostaviti balans između njihovog nespornog talenta i potrebitih igračkih doprinosa kada je u pitanju igra za nacionalni tim. Izbor prve postave, rotacije u sferi igranja obrane i napada, odmaranje i doziranje pojedinih, dotad, standarnih prvotimaca, prijelaz na staru formaciju 5 – 1, ali prije svega očevidna homogenizacija cijele momčadi i toliko željena srčanost i borbenost tijekom cijelog susreta. Hrvatska je u Hannoveru igrala kao nekad, kada su se nizale brojne medalje na najvećim rukometnim smotrama, a momčad je disala kao jedan. I superiorno nadvisila sve svoje rivale. Prvo je apsolvirana Austrija (35:29), kao realno potencijalni glavni rival za prolazak na OI, a potom je pred domaćim gledalištem nadigrana i domaća selekcija Njemačke (33:30) i osigurana olimpijska viza. Dagur Sigurdsson u startu je obavio posao zbog kojeg je i angažiran, a svojim ponašanjem osvojio je srca svih hrvatskih ljubitelja rukometa. Osobito kada je pjevao hrvatsku himnu i držao ruku na srcu. Pobjeda protiv Alžira (34:22), iako rezultatski nevažna, baš naprotiv bila je važna novom izborniku da pruži šansu i igračima iz tzv. drugog plana i uvidi s kakvim potencijalom raspolaže u budućem predolimpijskom razdbolju. Vrijeme mu sada ide na ruku, ima nekoliko mjeseci da potpuno posloži sve linije i kreira momčad koja će biti sposobna uhvatiti se u koštac s najboljim svjetskim momčadima. I konačno, poslije nekoliko dugih i posnih godina, ponovno se naći u borbi za odličja. Posljednji put medalja (srebrna) osvojena je 2020. godine na EP-u kojemu su domaćini bili Austrija, Norveška i Švedska. Također, nemojmo nikako zaboraviti kako je Hrvatska propustila prošlu Olimpijadu u Tokiju zahvaljujući neuspjehu u kvalifikacijama, a sada je kroz njih superiorno projurila.
D. P.
