Hrvatska nacionalna manjina proslavit će u utorak, 19. ožujka, blagdan svetog Josipa koji je jedan od četiri praznika hrvatske manjine u Srbiji. 
Odluku o tome koji će im biti nacionalni praznici nacionalne manjine donijele su same, a to pravo dano im je prije 20 godina. Po zakonu.
Uz sv. Josipa, zaštitnika hrvatskog naroda, praznici hrvatske manjine u Srbiji su 19. lipnja (Dan rođenja biskupa Ivana Antunovića), 16. listopada (Dan rođenja bana Josipa Jelačića) i 15. prosinca (Dan izbora prvog saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća). Na te datume u lokalnim samoupravama u kojima je hrvatski jezik u službenoj uporabi lokalne vlasti dužne su istaknuti zastavu hrvatske nacionalne manjine. U prijevodu: 19. ožujka na Gradskoj kući u Subotici među zastavama Srbije i AP Vojvodine bit će i zastava hrvatske nacionalne manjine. Po zakonu.
Ali 19. ožujka zastave hrvatske nacionalne manjine trebale bi biti i na svim mjesnim zajednicama u onim mjestma gdje je hrvatski jezik u službenoj uporabi. Po zakonu. A to su Bereg, Lemeš, Monoštor, Sonta, Sot, Batrovci, Ljuba i Stara Bingula. (Po popisu Pokrajinskog tajništva za upravu, propise i nacionalne manjine – nacionalne zajednice hrvatski je u službenoj uporabi i u Bođanima, Plavni i Starom Slankamenu).
Ali tu je problem. Zakonsku obvezu svjesno ili nesvjesno u većini pobrojanih mjesta izbjegavaju, pa će u utorak većina mjesnih zajednica biti bez jednog od obilježja hrvatske manjine. I tako je godinama. Neću pretjerivati, ali u nekim mjestima vjerojatno i 20 godina. 
I kada smo već kod službene uporabe jezika i obveza koje proistječu iz tog prava nacionalnih manjina, jedna od obveza je ispisivanje službenih naziva državnih i lokalnih institucija na jezicima nacionalnih manjina. Izgovor da se za to nema novaca baš i ne prolazi, kao što ni neznanje nije opravdanje. 
Prije nekoliko tjedana završen je pokrajinski natječaj na kome se novac daje baš za postavljanje natpisa na jezicima nacionalnih manjina. Pitam se koliko se onih s izgovorom »nema novca« prijavilo na taj natječaj. I što im je izgovor što nisu. Nisu znali? Nemaju resurse za pisanje projekta? Ili nisu htjeli?
Dobro bi bilo na nekom skupu na kome se naširoko i nadugačko govori o nacionalnim manjinama i njihovim (širokim) pravima čuti i kako osim zakonskih rješenja izgleda slika na terenu. 
Z. V.