Koliko za desetak dana saznat ćemo tko će voditi novu (ako je vjerovati predsjedniku) četverogodišnju Vladu Srbije. U usporedbi s prošlim izborima, kada se na izvršnu vlast čekalo šest mejesci, nova Vlada bit će ekspresno formirana. Ali to ne znači da smo se oslobodili izbora i svega onoga što ih prati. Prvi će na izbore Beograđani, pravi i oni drugi (znate već koji). Lista naprednjaka nosit će ime (sada samo člana stranke) predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ali, tu nije kraj. Bit će izbora još. Onih lokalnih, tamo gdje nisu bili u prosincu, a nije ih bilo u vojvođanskim općinama i gradovima i dijelu općina i gradova u ostatku Srbije. Po meni, lokalni izbori bi u fokusu trebali imati lokalne teme i probleme. Ne zovu ih u nekim europskim zemljama zalud komunalni izbori. S lokalnim imenima koja će izaći na crtu svojim sugrađanima. Ali, ako se dobro sjećam lokalnih izbora prošlog prosinca, tamo gdje ih je bilo, na crtu je stao predsjednik, jer su i liste za lokalne izbore nosile njegovo ime. Samo još ne znamo kada će preostali lokalni izbori. Ali, kako je krenulo, podmetnut će predsjednik svoja leđa i za izbore u mjesnim zajednicama. Što je sigurno, sigurno je.
Birači u Hrvatskoj i oni izvan nje znaju, barem okvirno, izbori će biti u travnju ili svibnju. Presjekao je premijer i predsjednik vladajućeg HDZ-a Andrej Plenković najavom da će Sabor biti raspušten najkasnije 22. ožujka. Na potezu je onda predsjednik Zoran Milanović koji izbore mora raspisati u roku od 30 do 60 dana. Slagao se s Plenkovićem ili ne, na to ga zakon tjera.
Ono što ove izbore razlikuje od onih u Srbiji jesu nositelji liste. Na parlamentarnim izborima Plenkovićevo ime kao nositelja liste bit će samo u jednoj izbornoj jedinici. U ostalih deset stajat će imena ljudi za koje je Hrvatska demokratska zajednica procijenila (a već je procijenila koja su to imena) da mogu donijeti najviše glasova birača.
O tome kako se u Hrvatskoj biraju zastupnici manjina neću ovoga puta. 
Z. V.