Prije nekoliko tjedana u Hrvatskoj riječi naslov teksta o hrvatsko-srpskim (ili srpsko-hrvatskim odnosima) bio je Na čekanju. Iza te dvije riječi priča je o političkim odnosima dvije države koji se stalno klackaju između mlakog i hladnog. Da to čekanje ne bude baš monotono uvijek se zgodno može iskoristiti prilika da se razbije monotonija iščekivanja boljih dana u odnosima dvije države. Ovoga puta povod je bio jedan karneval. A karneval k’o karneval: dozvoljeno je sve, pa su tako u tom »dozvoljeno je sve« spaljene lutke s likovima Vučića i Putina. 
Za službeni Beograd (ministra vanjskih poslova Ivicu Dačića) skandalozni je to »čin širenja mržnje«, toliko skandalozan da je Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu upućena prosvjedna nota u kojoj se navodi da su zbog maškara u Kaštelima kraj Splita »ozbiljno narušeni odnosi dvije države«. Malo neobično (da ne kažem pretjerano) da zbog karnevala i maškara jedna zemlja šalje drugoj prosvjednu notu. Na stranu to što je izbor za spaljivanje mogao biti i drugačiji, recimo netko iz vlastitog dvorišta, jer moglo se očekivati da će slika iz Kaštela biti kao naručena poslastica za tabloide i vlast u Srbiji.  
Još jedan dokaz koliko su hrvatsko-srpski (ili srpsko-hrvatski) odnosi krhki i kako ne treba neki veliki povod da se u tu krhotinu doda još koja pukotina. Tako da će ono »na čekanju« izgleda potrajati oho-ho.
A na čekanju su i vlakovi. Oni koji bi trebali približiti Zagreb i Beograd. U najboljem slučaju, ili ako je vjerovati obećanjima, do kraja 2028. godine. Možda, da ne kažem sigurno, i dulje od toga. Jeste: postoje planovi, kažu i prioriteti, želje, ali…
Čeka se i nova Vlada. Koliko već početkom narednog tjedna počet će konzultacije, pa će se priopćiti ime mendatara, imena starih/novih ministara. Za Hrvate u Srbiji i pitanje hoće li u novoj Vladi biti mjesta (Vučićeve dobre volje) i za aktualnog ministra za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Tomislava Žigmanova.
Z. V.