Zakoračili smo u još jednu korizmu. I kao što je Pepelnica dan drukčiji od svih drugih dana u godini, tako i korizma za svakoga vjernika treba biti vrijeme drukčije od bilo kojega drugog vremena u godini. Pepelnica je ispunjena simbolima (post i posipanje pepelom) koji nas na poseban način uvode u vrijeme koje slijedi. Ti simboli nisu dio folklora i bogate tradicije našega naroda već mnogo više od toga. To su simboli žrtve i pokore kojima treba biti ispunjeno vrijeme koje je pred nama. No, ta žrtva i pokora nisu samo obično tlačenje vjernika, koje je potpuno neprihvatljivo u hedonističkom društvu, već su duboko prožeti duhovnim vrijednostima, koje nas vode bliže k Bogu i pripravljaju za proslavu najradosnijeg dana za svakog vjernika, dana našega spasenja, za proslavu Uskrsa.
Prah
Obred pepeljenja označio je početak korizme. U Starom zavjetu posipanje pepelom značilo je pokoru i kajanje te odluku za promjenom. I mi se posipamo pepelom, jer želimo na simbolički način pokazati žalost i kajanje zbog prijašnjeg načina života, te spremnost da se zaista okrenemo Kristu. Dok nas pepeli, svećenik govori: »Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti«. Ništa smo bez Boga. On je čovjeka oblikovao od praha zemaljskog, ali kada je u njega udahnuo svoj dah, čovjek postade živa duša, kako nam svjedoči Knjiga postanka. Dok je u našem tijelu dah Božji, živi smo, a bez njega, tijelo se vraća tamo odakle je i uzeto, u prah zemaljski. No, mi nastavljamo živjeti, jer nam je darovana besmrtna duša. Zato nas korizmeno vrijeme potiče da se više okrenemo svojoj duši, jer se naše tijelo svakako jednog dana vraća u prah. Naša djela odredit će sudbinu naše duše. Bog nas očekuje u vječnoj radosti, ali od naših izbora i odluka ovisi hoćemo li se tamo s njime susresti. Materijalni svijet je prah, te nije vrijedan da zbog njega dovedemo u pitanje našu vječnost.
Obraćenje
»Obrati se i vjeruj Evanđelju!«, riječi su uz koje također svećenik pepeli vjernike. Ove riječi su glavna misao korizme, temeljna poruka priprave za proslavu Uskrsa. Samo ukoliko se uistinu obratimo, možemo doživjeti radost ovoga dana. Onaj tko se okrene k Bogu, tko istinski prigrli Krista, shvatit će veličinu njegovog otkupiteljskog djela, pa će se istinski i radovati njegovu uskrsnuću. Bez Isusove muke i smrti čovjek bi propao, jer je po svojoj naravi slab i sklon grijehu. No, Božja ljubav ne može podnijeti da i jedno njegovo dijete propadne, zato je žrtvovao svoga Jedinorođenca i treći dan ga uskrisio. Ali, mi moramo prihvatiti Božju ljubav i njegovu žrtvu, kako bi Isusovo uskrsnuće bilo za nas spasonosno. Obraćenje je jedini način prihvaćanja spasenja. Nemojmo se zavaravati da nam ono nije potrebno. Ispitajmo svoju savjest, iskreni najprije prema samima sebi, pa ćemo shvatiti koliko je toga što nas udaljava od Boga, koliko je toga što nas vezuje za ovaj propadljivi svijet, koji će jednoga dana i sam postati prah. Čovjek koji se okreće vječnosti stalno pronalazi na sebi ono zbog čega se treba popraviti, stalno želi biti bliže k Bogu, stalno nastoji zavrijediti vječnu radost.
Korizma je vrijeme obraćenja, vrijeme u kojem se preispitujemo, više molimo, trudimo se živjeti tako da smo Bogu bliže. To je vrijeme u kojem nastojimo što bolje shvatiti veličinu Božje žrtve za nas i veličinu njegova trijumfa nad smrću i grijehom koji se dovršio uskrsnućem. Nemojmo propustiti iskoristiti ovo milosno vrijeme na pravi način.
