Europski parlament rekao je svoje o izborima u Srbiji. Preciznije: nije rekao već je usvojio Rezoluciju kojom poziva na provođenje neovisne međunarodne istrage neregularnosti na prosinačkim parlamentarnim, pokrajinskim i lokalnim izborima u Srbiji, s posebnim akcentom na beogradske izbore. Što će biti posljedice ove Rezolucije ovisi o tome što će uraditi Srbija, ali i Europska komisija. Baš tim redom.
Od Srbije se očekuje da prihvati međunarodnu istragu o izbornom procesu, što za sada ne izgleda vjerojatno. Jer teško je vjerovati da će se tako lako napraviti korak od usporedbe Rezolucije s ultimatumom iz 1914. godine do pristanka da se (pred)izbornim radnjama pozabave međunarodne institucije. Sljedeći potez u rukama je Europske komisije koja ima tu moć da zavrne pipe kroz koje, dosta izdašno, curi europski novac u Srbiju.
Za dvadesetak godina u Srbiju je stiglo skoro četiri milijarde eura. Onih koji se ne moraju vratiti i još 4,6 milijardi koje smo uzeli na zajam. Milijardama eura mjeri se i iznos investicija u Srbiju. Ne može se s time mjeriti nitko od naših »velikih prijatelja«.
Uz to, odobrena je i nova pomoć za zapadni Balkan Plan rasta od šest milijardi eura, dvije milijarde bespovratno i četiri milijarde u povoljnim kreditima. Isplata je uvjetovana društvenim, gospodarskim i temeljitim reformama. U prijevodu: tražit će se poštivanje vladavine prava i razvoj demokratskih institucija. Sve suprotno od onoga što se u Rezoluciji stavlja Srbiji na dušu.
Zamrzavanje EU fondova najgori je mogući scenarij za Srbiju. I neće imati odmah direktne posljedice za gospodarstvo, ali hoće za društveni i politički sustav, što će onda utjecati i na potencijalne investitore, a to bi prouzročilo zatvaranje Srbije.
To je onaj najgori scenarij. Ali prije toga, čini mi se, vagat će i Europska komisija koliko i kako pritiskati Srbiju. Vagat će se što bi bili efekti, a još više kontraefekti. Pa nije nemoguće da se Srbiji još jednom progleda kroz prste, jer ipak ovo je igra (viših) interesa. 
Z. V.