Intervju

Tereza Kesovija: Još se srce umorilo nije

Ako sam na išta ponosna u svojih pedeset i dvije godine karijere, onda sam sasvim sigurno ponosna na tu predivnu spregu koju imamo publika i ja

 

 

 

HR: Posljednji ste put u našim krajevima bili 1990. godine u Apatinu. Kakav je osjećaj ponovno doći u ovu sredinu?

Sombor čuvam u svom sjećanju i ne znam zašto ga uvijek vidim u snijegu. Možda zbog starog fijakera i tih snježnih noći, vidim ga u snijegu silno romantičnog. Jako mi je žao što ga nisam doživjela šećući tim ulicama gdje je stari fijaker lutao, ali nadam se da ću sutra to uspjeti i da ću bliže upoznati grad. Sombor mi budi krasna, romantična sjećanja. Njega sam doživljavala kroz prekrasne pjesme ispjevane o ovom gradu, pa i zahvaljujući pjesmama Zvonka Bogdana koji je opjevao ovaj predivan kraj. Dok sam ovamo putovala, uživala sam gledajući krasne, plemenite i pitome pejzaže. Draga mi je atmosfera manjih dvorana, to je nešto sasvim drugo. Publika mi je blizu i mi smo, kao što sam rekla na početku koncerta, jedna malo šira obitelj. Što više reći nego da sam stvarno sretna i ushićena. Željela sam da nitko u dvorani ne bude prikraćen niti za jednu česticu moje ljubavi.

Zlatko Gorjanac

Opširnije u tiskanom izdanju