Umirovljeni diplomat, diplomirani pravnik i nekadašnji ravnatelj Hrvatske škole u Tavankutu, Naco Zelić, poslije Hrvatskog proljeća sedamdesetih godina prošloga stoljeća, preselio je u Zagreb, ali nikada nije prekinuo vezu s rodnim podnebljem. Vitalni 85-godišnjak i dalje se neumorno bavi sakupljanjem i čuvanjem velikog kulturnog blaga pisane povijesti bačkih Hrvata Bunjevaca, aktivno sudjelujući u gotovo svim događanjima naše dijaspore u glavnom gradu Hrvatske.
HR: Kako danas, poslije više decenija, gledate na vrijeme kada ste napustili Suboticu i preselili se u Zagreb?
To je bilo jako bogato vrijeme za nas bunjevačke Hrvate, osobito u Subotici, imali smo brojne aktivnosti poput primjerice organizacije Dužijance, koja nije samo bila proslava žetelačkih aktivnosti nego manifestacija kroz koju smo mi govorili o svemu što je bilo važno za nas u tim vremenima. Mnogi pojedinci su se aktivno uključili u rad naše zajednice – došlo je do svojevrsnog pomirenja između dotad dviju politički suprotstavljenih strana. Početkom 1968. godine u Plavoj vijećnici Gradske kuće u Subotici organiziran je zajednički skup gdje su jedan pokraj drugoga sjedili onaj koji je tužio i sudio i onaj koji je bio suđen, i svi su tada našli način, potrebu prijeći preko tih stvari iz prošlosti, u želji zajedničkog zauzimanja za sudbinu hrvatskog puka na prostorima sjevera Bačke.
Dražen Prćić
Opširnije u tiskanom izdanju
