Knjigom stihova, pod naslovom Molitve vremena sadašnjeg, u prvom
redu se hoće posvjedočiti pjesničko trajanje Jakova Kopilovića, stvaratelja
koji je kroz više desetljeća pjevao o ljudima Subotice i o njezinu mjestu
u bačkom i panonskom podneblju. Ona je (ne samo njegova) metropola
ovdašnjih Hrvata, radi koje, kada je pod prinudom ratnih prilika mora
napustiti 1941., nastaje pregršt stihova. U njima, pritisnut žudnjom, sanja
i navješćuje čas (ne samo svoga) povratka. Stihovi su Kopilovićevi,
lirski dojmljivi i topli, u njima trepere listovi jablana, čuju se dozivanja
grlica i zvuci tamburica. Kopilović ne krije svoju naklonost prema ljudima
vrijednih ruku, koji nam cijelog radnog vijeka samozatajni, osiguravaju
kruh, oni su mu stoga trajno u oku i srcu.
L. Merković
