Intervju

Vlč. Bela Stantić u nedjelju, 7. rujna, u crkvi Uskrsnuća Isusova prikazao je zlatnu Misu – zahvanicu povodom 50 godina svoga svećeništva. Za katoličkog svećenika je zaređen na Petrovo 1964. godine u sadašnjoj katedrali – bazilici u Subotici. 

Vlč. Bela Stantić rođen je 8. kolovoza 1939. godine u Tavankutu, od oca Petra i majke Dominike, rođ. Jozić, u brojnoj obitelji, s desetoro djece. Osnovnu školu i dva razreda gimnazije pohađao je u Subotici, a školovanje zatim nastavio u bogosloviji u Đakovu. 

 

 

HR: S kakvim osjećajima i promišljanjima ste ovih dana, dok ste slavili 50. obljetnicu svoga svećeničkog rada? Jeste li se osvrnuli na početke? Koja Vam je misao vodilja kroz pedeset godina? 

Svakako sam duboko razmišljao o tome što sam na početku planirao, a što sam ostvario i nastojim pred Bogom sve to vrednovati. U svom govoru u nedjelju na zahvalnoj svetoj Misi sam sve sažeo u dvije riječi: HVALA i OPROSTI. Tijekom tolikih godina sam primio neizmjerne darove! Silno puno dugujem najprije Gospodinu koji me je pozvao, sasvim bez ikakvih mojih zasluga. Dapače, po sebi nikad ne bih mogao željeti, a kamoli ostvariti tako uzvišeno zvanje! Bio sam osrednji učenik. Teško sam se probijao u školi. Bio sam više praktičar, nego teoretičar. Trebam zahvaljivati  za divnu obitelj u kojoj sam odrastao s mojih pet braća i četiri sestre. Oni i njihova djeca su mi velika radost i ponos! Tijekom pedeset godina imao sam divne ljude – vjernike koji su mi na sve načine pomagali. Hvala im! 

Ali trebam reći i OPROSTI, Gospodinu Bogu i ljudima! Bilo je i slabosti. I ovim putom ištem oproštenje od svih ljudi kojima sam pokazao svoju slabost! 

Moto koji sam napisao na mladomisničkoj sličici bio je: Ljubi Gospodina Boga svoja svim srcem svojim..., a bližnjega svoga kao samoga sebe! Sada sam stavio Marijine riječi na sličicu: »Velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime Njegovo!« (Lk 1,49). 

 

Katarina Korponaić

 

Opširnije u tiskanom izdanju