Intervju

Koliko će nas koštati odgađanje reformi, može li manje od milijun uposlenih u proizvodnom gospodarstvu izdržavati 2,5 puta više onih iz javnog sektora i umirovljenika, neke su od tema o kojima smo razgovarali s Radojkom Nikolić, ekonomskom analitičarkom i glavnom i odgovornom urednicom magazina »Biznis« i časopisa »Ekonometar«.

 

          

 

HR: Pokušaj da se naprave korjenite gospodarske reforme, ostavkom ministra Saše Radulovića i raspisivanjem izbora ponovno je odgođen. Neizvjesno je kada ćemo dobiti nove zakone o radu, stečaju, privatizaciji. Koliko će nas koštati to odgađanje, čini se u nedogled, neminovnih reformi?

Svako odgađanje reformi košta, a pogotovu ovo koje je nastalo najavom novih, ožujskih izbora. Time je propuštena prilika da se zakonodavno urede područja s kojima već godinama imamo problema. O izmjenama Zakona o radu govori se već šest-sedam godina, jer se dosadašnji zakon pojavio kao smetnja u prvom redu ozbiljnim stranim investitorima koji inzistiraju na dvama detaljima – da ne plaćaju otpremnine radnicima za sve godine radnog staža koje su im upisane u knjižicu i da rad na određeno vrijeme može trajati i duže od jedne godine. Te izmjene nijedna vlada do sada nije smjela usvojiti. Zatim, Zakon o stečaju, iako je donesen prije desetak godina, sadrži odredbe zbog kojih stečajevi i dalje traju predugo, pa je neophodno da se i to promijeni. I, na kraju, Zakon o privatizaciji treba promijeniti kako bi imao efikasnije odredbe, da bismo konačno poslije više od jednog desetljeća okončali privatizaciju. Rekonstrukcijom prošle Vlade, u rujnu 2013. godine, za ministra gospodarstva je došao stručnjak koji ima iskustva za sva tri područja – rad, stečajevi i privatizacija. Uz to, želio je uspostaviti vladavinu institucija, a ne centara moći. Međutim, kao što vidimo, još nije ni stigao »zagrijati« ministarsku fotelju, morao je izaći iz Vlade. Kako će izgledati nove reforme – vidjet ćemo. Prema najavama, poslije izbora bi se trebala brzo formirati Vlada i da se usvoje reformski zakoni. Ne preostaje nam ništa drugo nego i to sačekati.