Ostvarivanje političke reprezentacije u parlamentu važan je dio zaštite prava nacionalnih manjina, koji, međutim, u Srbiji nedostaje. Kao što je poznato, i kao što to ukazuje i Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, stranke nacionalnih manjina nemaju ravnopravne uvjete za izlazak na republičke izbore, jer ne postoje (osim prirodnog praga) drugi mehanizmi, druge »olakšice« koje bi omogućile da i nacionalne manjine budu predstavljene preko svojih predstavnika u parlamentu (osobito one malobrojnije). I nacionalno-manjinske stranke u Srbiji trebaju prikupiti 10.000 potpisa za izbornu listu kao i sve druge stranke i koalicije, što je, tvrdi predsjednik ove stranke, nemoguće izvesti. Zbog toga se ova stranka već dulje vrijeme zalaže za izmjene izbornog sustava, no za to do sada nije bilo sluha, premda je Srbija potpisala i međudržavni ugovor s Hrvatskom u kojem se garantira zastupljenost hrvatske manjine u predstavničkim tijelima na svim razinama. No, dok se to ne dogodi, ako se dogodi, treba »preživjeti« na političkoj sceni. Za bilo koju političku stranku, osim članova, lidera i glasača, nužna su i financijska sredstva, a bez zastupnika u parlamentu redovito financiranje se gubi i time opstanak stranke postaje upitan. Činjenica je to. Poznata je i činjenica da u sadašnjem izbornom sustavu samo Mađari i Bošnjaci imaju realne šanse osvojiti zastupničke mandate i time postati direktni predstavnici svoje nacionalne manjine. Osvajanje, pak, mandata preko koalicijskog dogovora, ili na listi druge stranke ne smatra se izravnim predstavljanjem nacionalne manjine. Osobito imajući u vidu da u aktualnom izbornom sustavu birači glasuju za stranačku listu, a ne za konkretnog zastupnika, zbog čega i zastupnici nacionalnih manjina koji su preko koalicije ili na drugoj listi ušli u parlament svoj mandat »duguju« direktno toj stranci, a ne biračima. Zbog toga u parlamentu suštinski ne zastupaju pripadnike svoje nacionalne manjine, već onu političku stranku zahvaljujući kojoj su ušli u parlament.  

Teoretičari koji se bave pitanjima političkog predstavljanja manjina predlažu niz »izbornih formula« kojima bi se stvorili uvjeti za ravnopravnu predstavljenost nacionalnih manjina, ali, kako se to kaže za mnoge stvari u Srbiji – i za ovo nedostaje političke volje. 

Predsjednik SNS-a Aleksandar Vučić je odluku o neophodnosti izvanrednih izbora obrazložio potrebom za provjerom legitimnosti vladajućih struktura i potrebom za čistom situacijom kako bi se sprovele neophodne a nepopularne reforme, kako bi se mogli izboriti s korupcijom i kriminalom, što zvuči sasvim logično i realno, barem kao cilj. Što će se od toga uraditi ostaje da se vidi, ukoliko osvoje vlast. Međutim, dok se ne osiguraju i ravnopravni uvjeti za političku reprezentaciju pripadnika nacionalnih manjina mijenjanjem izbornog sustava, dotle je taj legitimitet ipak okrnjen. Jer, ukoliko parlament na adekvatan način ne predstavlja narod, to će utjecati na to da se neke društvene grupe i zajednice počnu osjećati kako su u nepovoljnijem položaju u političkom procesu, ili čak da su potpuno isključene iz njega. Sve to može utjecati na kvalitetu javnog života i stabilnost političkog sustava, a samim tim i društva uopće, smatraju politolozi koji se bave ovom temom. No, od teorije malo vajde dok se i najznačajniji politički akteri ne opredijele za mijenjanje izbornih formula koje će omogućiti da i nacionalne manjine budu ravnopravno predstavljene. A do tada, kako se tko snađe.

J. D.