Ovogodišnji proračun Grada Subotice najviše je pozornosti izmamio načinom na koji je izglovasan. U toj zaglušujućoj buci političkog prepucavanja, pokušaja rušenja kako proračuna, tako i koalicije, mnogo su se slabije čula ona zapravo za građane bitnija pitanja. Jer, građanima možda bude značajnije što će se raditi javnim sredstvima nego tko će to raditi. A posebno je zanimljivo zapravo na koji se način on puni. Potreba za trošenjem ima puno više nego što je moguće sredstava prikupiti, prihodovna strana je zapravo pravi problem. Jer, osim transfera s viših razina vlasti, nema puno manevarskog prostora od naplate poreza, kazni i razreza lokalnom stanovništvu, poduzetnicima i »gospodarstvu«.

 

 

 

Proračun je krizni, manji od prethodnog. Subotičani se s pravom mogu osjećati zakinutima u usporedbi s nekim drugim sredinama. Izgleda da (više) nismo miljenici središnjih vlasti. Mada je nova koalicija implicirala privlačenje investicija u grad, recimo u projekat Narodnog kazališta, od toga neće biti ništa ove godine.

Čini se kako je oporba posve u pravu kada tvrdi da proračun nije ni razvojni ni socijalni. Ali, koji je bio? Koja je duga opcija? Porezima dokusuriti stanovništvo ili gospodarstvo? Hod na rubu litice zahtijeva veliku opreznost, a postalo je svima jasno kako zaduživanje nije rješenje.

 

 

Nikola Perušić

 

Opširnije u tiskanom izdanju