Kako smo živjeli u 2013. godini i što nas očekuje u nastupajućoj godini? To je tema o kojoj govore političari, pišu analitičari, komentiraju svi – na početku 2014. Na razini društva i države slika koja se reflektira nije nimalo vesela. Ekonomska situacija, svi se slažu, loša je. Mišljenja o tome kakva će biti ova godina ovise o tome jesu li oni koji ih iznose na vlasti ili u oporbi. Oni na vlasti nastoje poslati optimistične poruke, a oni u oporbi sumnjaju u namjere i sposobnost ove vlasti da pokrene gospodarstvo zemlje. Druga je tema politička situacija – konkretno, hoće li ili neće biti izbora. Premijer poručuje »okrenimo se radu«, a iz vrha SNS-a šalju se različite poruke – jedna je da bi izvanredni parlamentarni izbori bili dobra prilika da građani Srbije ocijene kako je Vlada radila, ali i kako su radile stranke oporbe, te da bi izbori trebali biti održani zajedno s beogradskim izborima. Kao i sama stranka, tako je i vicepremijer bez jasnog stava, pa kaže –  ako će biti izbora, građani će biti obaviješteni (kad za to dođe vrijeme), a ako ih neće biti –  neće ih biti. 

I dok svi nagađaju o tome hoće li biti ili neće parlamentarnih izbora, iz Transparentnosti Srbija upozoravaju kako su prioritetna pitanja u 2014. godini, ma tko bio na vlasti, ona koja se odnose na transparentne tijekove javnih sredstava (prije svega financiranja političkih stranaka) i na javnost podataka, među ostalim onih o ugovorima koje Vlada sklapa sa stranim investitorima. Prema Transparentnosti nema osnova za optimizam, jer se na konkretnim primjerima vidi kako nema javnosti tih ugovora, a niti jedna mjera koja bi osigurala veću javnost poslovanja države nije ušla u antikorupcijsku strategiju.

I u takvoj situaciji gdje neki analitičari predviđaju rat svih protiv svih u političkoj areni, od unutarstranačkih borbi pa do međustranačkih, što mogu manjinske stranke očekivati? Na primjer, u pogledu ostvarivanja kulturne autonomije i nacionalno-manjinskih prava. Od čvrstih obećanja predsjednika Nikolića da će primiti predstavnike DSHV-a, kao i drugih obećanja danih u Tavankutu, za sada nema ništa, nema niti komentara na tu temu. A trebalo bi ih biti. U Subotici se, pak, promijenila koalicija na vlasti, DSHV je ostao dio vladajuće koalicije, ali drugačijeg sastava. Već pri glasovanju za gradski proračun uskratio je potporu, pa se nova vladajuća koalicija spašavala kako se znalo i umijelo. Za ovakav postupak nije bilo niti obrazloženja niti komentara. Zašto su se odlučili na takav korak, što su očekivali, što su dobili, što izgubili, čime su nezadovoljni? Što su očekivali od starih-novih koalicijskih partnera? 

Realnost je političke borbe da svaka stranka nastoji ostvariti svoje političke ciljeve različitim sredstvima, pa i ucjenama, međutim ako se politički ciljevi ne iznesu javno i ne obrazlože, kao i određeni postupci, onda je neminovno da se u javnosti stvara dojam kako se radi isključivo o privatnim interesima pojedinaca, a ne programskim ciljevima bilo koje stranke, bila ona vladajuća ili u oporbi, na lokalnoj ili državnoj razini. 

J. D.