Intervju

Nakon 49 godina Suboticu je posjetio Ante Ivas, šibenski biskup. Povod je dakako bila Dužijanca, a intervju je vođen u prostorijama Subotičke biskupije, gdje ga je ugostio stari prijatelj, biskup Ivan.

Antu Ivasa sa Suboticom povezuje i Albe Vidaković, čiji je učenik bio, i kako naglašava – Vidaković je bio stručnjak i drag čovjek. Ponesen njegovim primjerom Ivas je osnivao zborove, koristio glazbu u pastoralu, okupljao ljude glazbom. No, biskup Ivas poznat je javnosti i po pjesmi »Maranata«, koju je uglazbio njegov župljanin Marko Perković. Mada preuzvišeni biskup za sebe kaže da je star čovjek, njegovo iskustvo i ozbiljnost su tijekom intervjua sve više prerastali u prijateljstvo.

 

 

 

 

 

HR: Kako ste doživjeli svoj dolazak na Dužijancu?

 

Krenuo sam na put malo neraspoložen, a sada kada sam tu došao i kada sam sve ovo doživio mogu reći da bi mi bilo jako žao da nisam došao. Jer, ja sam tu doživio toliko ljudske i kršćanske topline i otvorenosti, i rekao bih žive vjere koja se pretače i koja se vidi. Ja sam promatrao lica ljudi i ono malo što sam mogao razgovarati s ljudima, a lako se događa da takve manifestacije postanu samo običaj ispražnjen od svih vrednota, bez temeljnoga sadržaja. E, onda sam baš vidio gledajući političku situaciju u svijetu, Europi, Srbiji, kod nas u Hrvatskoj, očekivao sam da će tu ljudi biti snuždeni, pokunjeni, a susreo sam ljude snažnih stavova, da su puni optimizma, čvrstog govora. Nitko nije meni prišao da je govorio tek tako da nije znao što želi reći, svaki je htio izraziti svoja uvjerenja, ponos, da je to što je, da je Hrvat, kršćanin i ponosan na svoju kulturu. Ja sam to doživio od odraslih ljudi koji su prilazili, s kojima sam razgovarao, a to sam vidio i kod mladih. Vidim da to nije tek tako, da je to snažno, da je to odraz jedne tradicije koja formira nove mlade ljude, djecu i odrasle. Moram vam reći da sam se čak osjetio i malo posramljenim jer gledajući moju biskupiju, ja ne znam gdje bih našao nešto ovakvoga, snažnoga, što prenosi iskustvo od vrtića do te najstarije žene koja je šepala iza kosaca ili kako se tu kaže risara. Znam kakva je situacija bila tu i mogu reći da sam bio iznenađen toliko da ovo za mene nije samo doživljaj, već i motivacija.

 

Nikola Perušić

 

Opširnije u tiskanom izdanju