Vjerojatno će se svi upućeni u manjinsku scenu u državama sljednicama biše SFRJ složiti kako je srpska zajednica u Hrvatskoj daleko glasnija i agilnija u svojim zahtjevima za manjinska prava i posljedično prisutnija i vidljivija u medijima, kako u domicilnoj tako i matičnoj državi, u odnosu na hrvatsku manjinu u Srbiji, koja je slabo vidljiva u političkom i medijskom prostoru. O njoj se malo zna, govori i piše. 

Onima upućenima je poznato i da su mnoga pitanja (među kojima i pitanje financiranja udžbenika, kulture, obrazovanja, zaštite baštine) riješena na sustavan način kad je u pitanju srpska manjina u Hrvatskoj, naravno uvijek može bolje, dok u slučaju hrvatske manjine u Srbiji ostvarivanje zakonom zajamčenih prava u velikoj mjeri ovisi o tumačenju i raspoloženju nadležnih tijela. Pa se tako, na primjer, punih deset godina, koliko traje i obrazovanje na hrvatskom jeziku, pitanje udžbenika rješava vlastitim snagama, uz pomoć matične države i donatora, umjesto da domicilna država, čija je to obveza, riješi ovo pitanje na sustavan način. Poznato je i da u Republici Hrvatskoj manjine imaju zagarantirane zastupničke mandate, dok u Srbiji takvih mandata nema. To je poznato manje više svima, zasigurno i predstavnicima srpske manjine u Hrvatskoj, prvenstveno SDSS-u s kojim DSHV ima dugogodišnju dobru suradnju. 

Stoga je, u najmanju ruku, čudno pisanje samostalnog srpskog tjednika Novosti iz Zagreba o stupnju ostvarenih prava hrvatske manjine u Srbiji. U reagiranju Hrvatskog nacionalnog vijeća, koje objavljujemo u ovome broju, govori se o netočnostima u pogledu prikazivanja obujma i kvalitete manjinskih prava koja ostvaruju pripadnici hrvatske zajednice u Srbiji u oblasti službene uporabe jezika i informiranja. Ali, tu Novosti nisu stale, pa su i nastavile u istom stilu netočno prikazujući stanje u pogledu garantiranih zastupničkih mandata, tvrdeći da su predstavnici vojvođanskih Hrvata reagirali na sukob na relaciji Josipović-Pupovac bojeći se »da bi to moglo izazvati recipročno reagiranje srbijanskih vlasti« i da su zato odmah zatražili sastanak s Nikolićem. Netočnost se sastoji u tome što nema recipročne situacije (to jest nema garantiranih zastupničkih mandata u Srbiji), pa ne može biti niti recipročne reakcije, a druga je netočnost da su zato zatražili sastanak s Nikolićem. Često se govori i očekuje da se manjine međusobno bolje razumiju zbog svog manjinskog položaja i međusobno podupiru. Upravo je zato u najmanju ruku čudno da se u sukobu na relaciji hrvatski predsjednik Ivo Josipović i manjinski zastupnik Milorad Pupovac, koji je i potpredsjednik SDSS-a i predsjednik Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj, izdavača Novosti, instrumentalizira neka druga manjina u drugoj, istina susjednoj, zemlji i to tako što se iskrivljuje realnost i navode netočni podaci o njezinom položaju.

J. D.