Ključ
U ovome broju donosimo, među ostalim, i dva članka koji se odnose na problematiku nacionalnog identiteta. U prvome se radi o manjinskim pravima u kontekstu aktualnih pitanja srpsko-hrvatskih odnosa koji su razmatrani na stručnom skupu u Golubiću, a u drugome autorka članka piše o uporabi hrvatskoga jezika i postavlja pitanje »jesmo li, i u kojoj mjeri, i sami svjesni svojih prava, ili nam je još uvijek lakše utapati se u većinu, ne želeći se na taj način javno deklarirati kao pripadnici jedne, ne baš tako omiljene manjinske zajednice!?«. O problemu ubrzane asimilacije Hrvata u Srbiji bilo je govora i na spomenutom skupu, nesumnjivo – problem je više nego uočljiv. O njemu se govori i piše, ali može li se proces asimilacije spriječiti. Kada se govori i piše o međunacionalnim odnosima i općenito problematici nacionalnog uobičajeno se pretpostavlja da nacionalna svijest pretpostavlja neku vrstu zatvaranja u okvire vlastitih nacionalnih zajednica i da nacionalna svijest izražava odnos prema isključivo vlastitoj naciji. Međutim, proces socijalne identifikacije je složen fenomen koji uključuje složeni sustav stavova, ne samo prema svojoj nacionalnoj grupi, već i prema nacionalnim grupama s kojima je njegova (njena) nacija u svojoj egzistenciji suočena. Identificiranje pojedinca s određenim kolektivitetom samo je djelomično uvjetovano njegovim objektivnim pripadništvom danoj zajednici ili grupi, jer je uvjetovano i normama i vrijednostima dane političke kulture i determinirano strukturom odnosa između velikih društvenih grupa u danom socijalnom, političkom i povijesnom kontekstu. Uobičajeno se smatra i da izraženiji nacionalni identitet doprinosi pozitivnijem vrednovanju vlastite grupe, a što doprinosi samopoštovanju pojedinca. Međutim, veza između podrijetla, pozitivnog vrednovanja vlastite grupe i samopoštovanja nije toliko jednostavna kao što se pretpostavlja. Ako se grupa kojoj pojedinac pripada negativno procjenjuje od strane pripadnika većinskog naroda, različite studije su utvrdile da ne postoji veza između identifikacije s grupom i samopoštovanja. Neka istraživanja su pokazala i da članovi grupa s niskim statusom u društvu, čiji je identitet ugrožen nepovoljnim i intergrupnim komparacijama, obično pokazuju manji favoritizam u odnosu na svoju grupu ili favoriziraju grupu koja ima viši status. U kombinaciji stavova prema vlastitom narodu (u manjinskom položaju) i stavova prema većinskom narodu određuje se dakle i »situacija« određene manjine. Možda se u tom ključu može tragati i za odgovorom na postavljeno pitanje.
J. D.
