Kolumne
Sam svoj poštar
Piše: Zlatko Romić
Kako je, onda, moguće da u zlatnom dobu svakodnevnog otvaranja novih pogona i masovnog zapošljavanja sretnih građana u jednom selu fali dva-tri poštara?
Vadi, pa sadi!
Piše: Zlatko Romić
I u tim tihim, skoro pa lijenim tektonskim pomjeranjima na ravničarskom tlu nedavno se dogodilo nešto što liči na bajku: građani sami, tik uz cestu Subotica – Palić, sade drva na unaprijed izbušenim rupama!
Zaborav
Ako je suditi po sjećanju naših državnih dužnosnika, Vukovara uopće i nije bilo. Nije bilo razorenog grada, kolone prognanika, Ovčare. Nije nakon pada Vukovara bilo ni logora u Srbiji u kojima je bilo zatočeno oko 7.000 ljudi
Tko koga štiti
Piše: Zlata Vasiljević
Koliko su dodatnog roka dali i što ukoliko sve ostane kako je bilo? Ili preciznije: ukoliko jedini (ipak i očekivani) odgovor bude šutnja? Ima li pučki pravobranitelj načina natjerati da se postupi po njegovom zahtjevu ili zakonu?
Tridesete se bliže
Piše: Zlatko Romić
Tridesete, kada je jedna grupa ljudi odlučila drugoj grupi oduzeti državljanstvo (samim tim i »LK«), građanska prava (uključujući i stupanje u brak »miješanjem« krvnih zrnaca), a na koncu i imovinu i mnogo, mnogo života
Jelena Obućina i novi optimizam
Piše: Zlata Vasiljević
I tu je taj novi optimizam – osoba koja iznosi svoj stav. I osim Obućine u novinarstvu, za novi optimizam potrebne su nam obućine u policiji, vojsci, obrazovanju, gospodarstvu, među urbanistima, arhitektima, liječnicima, u politici...
Zamrli, a zdravi duh
Piše: Zlatko Romić
Nije, dakle, stvar toliko u tome koje će životno polje biti obrađeno koliko sam cilj: pružiti djeci praktično (i uživo) znanje iz područja koja ih zanimaju, a koja najčešće nemaju od koga naučiti
