Piše: Zlatko Romić
Subotica je (kao, nažalost i mnogi drugi gradovi u Srbiji) ovijena nevidljivim staklenim zvonom, tupa i gluha za plač i očaj koji planetarno nadjačava snagu eksplozije na glavnom trgu u Harkivu ili one na tv tornju u Kijevu
Piše: Zlata Vasiljević
Bit će da je i u ovom kao i u većini naših drugih zakona slovo na hartiji jedno, a realan život nešto drugo. Zašto bi iznimka bile nacionalne manjine?
Piše: Zlatko Romić
U čemu je, dakle, problem? Vjerojatno u tome što mi kao društvo, pa tako niti kao Grad, nismo riješili stoljetnu dilemu nadležnosti, odnosno što je čije
Piše: Zlata Vasiljević
Čujem ovih dana kako se onima koji malo-malo mijenjaju adrese potkrala pogreška. Izvjesni NN prijavio se u jednom selu, ali na adresu gdje je umjesto kuće tek njena ruševina neuvjetna za život. Ali tko to provjerava?
Piše: Zlatko Romić
Ali, kako ništa nije savršeno tako se i u sjeni ove idile s tako moćnim zaštitnicima kriju sitnice koje, očito, ne ugrožavaju njezinu ljepotu. I korist
Piše: Zlata Vasiljević
Dobro zvuči to o zastari dugovanja. Zamislite kada bi nam otpisali oko 4.000 eura koliko, kako su izračunali ekonomisti, voljom države duguje svaki građanin Srbije
Piše: Zlatko Romić
Do tada će žitelji Kraljevog Briga, Hajdukova, Šupljaka, Bikova, oba Žednika, Đurđina, Tavankuta, Mirgeša, Male Bosne, Kelebije... sa zanimanjem, moguće i zavišću, gledati »priko rovaša« na to što se događa »u varoši«, na Paliću, u Bajmaku