Arhiv tekstova

Iako žitelje gradića Apatina, zahvaljujući prodaji dionica Pivovare prije nekoliko godina, prati glas bogataša, mnogi, osobito žitelji sela ove nevelike općine Zapadnobačkoga okruga, u velikim su brigama za vlastitu egzistenciju. Čelništvo Općine svjesno je ove situacije.

»Tranzicija je dovela do uništavanja našega gospodarstva i do zatvaranja velikoga broja poduzeća u našoj općini«, kaže zamjenik predsjednika Općine Apatin Miodrag Bakić. »U proteklih pet godina podupirali smo povezivanje radnoga staža i  u skladu s mogućnostima poduzimali mjere kojima smo bar donekle pokušali ublažiti posljedice krize. Rješenje problema nezaposlenosti vidimo u otvaranju novih poduzeća, a za to je potreban veći ulazak inozemnoga kapitala na područje naše općine, što opet najviše ovisi o globalnoj situaciji u Srbiji.«

 

Upitne poticajne mjere

 

Nacionalna služba za zapošljavanje za proljeće priprema nove poticajne mjere, no upitno je s kolikim efektima. Mnogi su do sada uzimali sredstva namijenjena samoupošljavanju, dvije godine jedva krpili kraj s krajem, a potom zatvorili gospodarska poduzeća koja su se u većini pokazali nerentabilnima. O ovoj nemiloj temi ne žele razgovarati niti vlasnici poduzeća, niti dužnosnici mjerodavnih institucija. U cijeloj priči o nezaposlenosti stječe se dojam kako su najugroženije generacije starijih od 50, pa čak i od 40 godina. Donekle je i razumljiva njihova potreba za uposlenicima mlađe dobi, jer su upravo pedesetogodišnjaci svoje najbolje godine »pokopali« u ludilu devedesetih. Danas često posjećuju liječnike, a u krutim pravilima kapitalizma poslodavcu je potreban zdrav radnik. Kako je mirovina jako daleko, pripadnici ove dobne kategorije polako postaju ljudi bez nade. 

 

Sonta

 

U jednom od sela apatinske općine, Sonti, stanje gospodarstva je katastrofalno. Nekada jaki subjekti – PPK »Sonta«, PK »Mladi Borac«, Kudjeljara, »Trgovina Sonta«, »Novitet« – hranili su i odijevali veliki broj sonćanskih obitelji, a puno uposlenika putovalo je svakodnevno na rad u svoja poduzeća u okolne gradove, poglavito u Apatin i Sombor. Dodatni prihod većina sonćanskih kućanstava ostvarivala je obradom svojih posjeda od nekoliko jutara oranice i tovom stoke na malo. Većina poduzeća danas ne radi, poljoprivreda je u teškom stanju. Otkupne cijene variraju od slučaja do slučaja, a ni u jednom slučaju ne pokrivaju uloženo, bilo da je riječ o ratarskoj ili stočarskoj proizvodnji. U poduzećima koja su u funkciji, plaće pa i prava radnika daleko su ispod statističkoga prosjeka. 

U Sonti danas »normalno« radi jedino tekstilno poduzeće sa zvučnim nazivom »Apo fashion system«, odnosno negdašnji »Novitet«. Ovo poduzeće u vlasništvu Francuza Siniše Božanića upošljava osamdesetak djelatnika. Radi se po potrebi, često i po 10, 11, ili 12 sati na dan, a sustavom normiranja poslova izbjegava se plaćanje prekovremenoga rada. Plaće su daleko ispod statističkoga prosjeka, ne dostižu vrijednost niti 150 eura. U plaću je uračunata i nadoknada za topli obrok u iznosu od dvadeset sedam dinara po danu. Radnice su prinuđene na ovakav najamnički odnos, jer nažalost, mnogima obiteljima ova plaća je jedini prihod u kućnom proračunu.

 

Odlazak na proljeće

 

Mnogi Sonćani, mladi i perspektivni, većina sa završenom srednjom naobrazbom, jedan broj i s višom i visokom, željni posla i dokazivanja, bliže se isteku treće životne dekade bez ijednoga dana radnoga staža. Mnogi od njih bili su uposleni, ali ne i prijavljeni i opet ulazimo u situaciju o kojoj ne žele govoriti ni poslodavci ni djelatnici, a u inspekcijskim tijelima rad na crno je tabu-tema. Svi koji imaju uvjete (čitaj putovnice) za rad u susjednim, pa i udaljenijim zemljama, željno čekaju proljeće i odlazak na brojne destinacije sezonskih poslova. U Njemačkoj i u Italiji za manje od dva mjeseca zaradi se godišnja plaća djelatnice »Apo fashion systema«. Istina, radi se teško, nema staža, nema zdravstvenog osiguranja, posrednicima se plaća debela provizija, a i nadnice su za navedene države sramotno niske. Ni o tome nitko ne želi govoriti. Radi se i šuti, egzistencija se mora osigurati. Poreznici ne čekaju, Elektrovojvodina ne čeka, svatko traži svoje. A platiti se mora. Ako ne danas, s kamatama će se platiti sutra.