Arhiv tekstova

Odlazeći predsjednik Republike Hrvatske Stje-pan Mesić posljednji se put u toj funkciji javnosti obratio u utorak, 16. veljače, dva dana prije svečane inauguracije novog hrvatskog predsjednika Ive Josipovića. Mesić je u obraćanju putem televizije zahvalio hrvatskim građanima na potpori i povjerenju u proteklih deset godina i poručio kako odlazi zadovoljan, jer zna da je u svome mandatu, koji je »bio prva dionica na putu nezaobilaznih promjena«, pokrenuo važne procese. 

»Možda će mi netko zamjeriti što previše često upotrebljavam riječ: ja. Ali, večeras, na isteku mandata, mogu i moram reći da sam neke stvari doista radio sam, naravno s mojim suradnicima, ali bez podrške vlade, pa i protiv volje vlade koja nije imala ili dovoljno hrabrosti, ili političke vizije da me slijedi. Pred mojim je očima, međutim, uvijek bio samo i jedino dugoročni interes Hrvatske«, naglasio je.

Podsjetivši kako je Hrvatska prilikom preuzimanja dužnosti bila »praktično u međunarodnoj izolaciji«, dok je danas članica Atlantskog saveza i pred vratima EU, Mesić je istaknuo kako je u svom mandatu nametnuo »novi način gledanja« na događaje.

»Nametnuo sam, uz ne male otpore, novi način gledanja ne samo na suradnju s Haškim sudom, nego i na našu nedavnu prošlost i sve što se u tome vremenu događalo. Nametnuo sam, i to moram naglasiti, doista nametnuo, koncept individualiziranja krivnje za počinjene ratne zločine i time otklonio opasnost da se cijeli hrvatski narod stigmatizira zbog nedjela pojedinaca, koji su se skrivali iza hrvatskoga imena«, kazao je.

Osvrnuo se i na problem recesije i gospodarske krize uz ocjenu da se zemlja za nju mogla bolje pripremiti. »Zvonio sam na uzbunu, upozoravao, ali oni koji su me trebali čuti, pravili su se gluhi. Čak smo i danas još u situaciji da se svako novo zaduživanje države smatra uspjehom. A ja se pitam – tko će i kako otplaćivati te dugove?«, rekao je Mesić koji drži da Hrvatskoj nedostaje »cjeloviti, dugoročni koncept razvoja zemlje i razrađeni gospodarski model koji bi odgovarao našim potrebama i mogućnostima«.

Nezadovoljstvo je izrazio i sadašnjim stanjem u regiji iako je, kako je naglasio, »bio prvi koji je regionalnu suradnju u hrvatskome političkom rječniku iz tabua pretvorio u nešto normalno i svakidašnje«.