Arhiv tekstova

Kako će i koliko raspad vladajuće koalicije u Subotici utjecati na ostvarenje potreba hrvatske zajednice u gradu, je li na djelu demađarizacija, može li biti suradnje među hrvatskim strankama, te što Hrvati dobivaju koalicijom s Demokratskom strankom u općinama, pokrajini i republici, za HR komentira predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Petar Kuntić.

 

HR: U subotičkoj skupštini raskinuta je dosadašnja koalicija. Dopredsjednik stranke Martin Bačić nedavno je na skupštini subotičke podružnice, čiji je predsjednik, iznio kako je DSHV nezadovoljan raspodjelom dužnosti na razini lokalne samo-uprave i smatra da ste vi oštećeni, kao i da je lokalna infrastruktura u gotovo svim mjestima gdje žive Hrvati najnerazvijenija. O čemu se tu radi?

Dopredsjednik Bačić je mislio na dosadašnje stanje i na mjesne zajednice Tavankut i Ljutovo, koje su u vrijeme nekih prethodnih vlasti ostale jedine mjesne zajednice s potpuno neizgrađenom infrastrukturom i jedine mjesne zajednice koje nemaju vodu, nemaju riješen niti jedan drugi infrastrukturni problem, a i zdanje Doma kulture im propada, mada smo godinama uporno tražili da se to obnovi.

HR: A što se tiče kadrova?

To je bio nagovještaj pred eventualni rasplet sadašnjeg problema. Mi smo nagovijestili koalicijskom partneru kako ne želimo promjene u smislu da svi direktori mađarske nacionalnosti odu sa svojih pozicija. Zapravo mislimo da to nije dobro, ali ako slučajno dođe do toga da Savez vojvođanskih Mađara povuče sve svoje direktore s pozicija onda ćemo svakako tražiti svoj postotak iz koalicije i mislim da tu neće biti problema. 

HR: DSHV je svojedobno bio protiv stranačke podjele javnih poduzeća, međutim realnost je da je to tako. Kako vi na to gledate danas?

Odnos snaga na srpskoj političkoj sceni je takav da je bukvalno 50 posto građana, ili 50 posto političkih stranaka, za europske integracije, dok je druga polovica uvjetno za europske integracije ili su protiv toga. I kada se stvarala Koalicija za europsku Srbiju na razini države, od onih 50 posto za europske integracije morala su se prihvatiti sva pravila samo da se ostane na europskom kursu. Jedan od zahtjeva jedne od članica koalicije je bio da svatko ima svoj resor i da može kontrolirati svoj resor i svoje ministarstvo. To se prenijelo do razine lokalnih samouprava i po toj je shemi bila napravljena i lokalna samouprava ovdje u Subotici. Znači da svatko ima svoj resor gdje će moći preko svojih ljudi bukvalno kontrolirati i odgovarati za program za koji su građani glasovali.

HR: Što ima DSHV u toj raspodjeli?

Po raspodjeli po onim postotcima, mi smo dobili 50 posto JKP »Suboticaplin«, JKP »Pogrebno« i načelničko mjesto u Referadi za poljoprivredu, zatim dobili smo Referadu za turizam i energetiku na razini Grada. I naravno, u prvoj preraspodjeli mogli smo dobiti dva od deset mjesta u izvršnoj vlasti Grada, ali smo se odrekli oba da bismo dobili mjesto dogradonačelnika. 

HR: Jeste li zadovoljni kako funkcionira samouprava s takvom raspodjelom?

Za sada na ovoj razini i s ovako kompliciranom političkom situacijom mi smo zadovoljni. Ne želimo pridonositi niti smo pridonijeli ovome problemu koji je sad nastao na razini grada, ne želimo produbljivati taj problem, niti želimo ijednim svojim potezom, ni mi ni ostali dio koalicije, dovoditi do sada tog novog pojma demađarizacije Subotice. Onoga momenta kada ja kao predstavnik stranke ili bilo tko od mojih suradnika na bilo kojem sastanku u okviru vladajuće koalicije spoznamo namjeru da je zapravo demađarizacija cilj čitave ove akcije, mi ćemo istupiti iz te i takve koalicije, jer zapravo smatramo da nije posrijedi to, već je posrijedi zapravo nešto sasvim drugo. Jesu li potezi koje sad u posljednje vrijeme vuče SVM ispravni, jesu li u cilju da se homogenizira njihovo biračko tijelo koje je pretrpjelo neuspjeh na posljednjim izborima da bi kroz jedan ovako oštriji kurs povratio svoje biračko tijelo, ili se sprema možda suradnja s jednim drugim koalicijskim partnerom koji je iste jačine kao i DS, pokazat će vrijeme. 

Osnovno mjerilo rada svake stranke su izbori i može svatko govoriti kako ima najbolji program i podršku matične države, ali to ništa ne vrijedi ako nema glasove. Na posljednjim izborima je Mađarska koalicija imala puno manje glasova nego koalicija ZES i taj preokret koji se sada događa nije se dogodio u to vrijeme zbog toga što bez četiri mađarska zastupnika nije mogla biti formirana većina u parlamentu. Sada je došlo do određenih nesporazuma na tim razinama i faktički se pokazalo kako se skupštinska većina može formirati i bez ta četiri zastupnika i bukvalno je ovo implementacija onoga što su građani rekli na izborima. Mi smo kao DSHV već bili u takvoj poziciji, naime 1996. godine smo na žalost izgubili izbore i naš tadašnji koalicijski partner jednostavno nam je rekao – što hoćete, izgubili ste izbore i bukvalno su nas izbacili iz izvršne vlasti, tako da smo prividno bili u koaliciji, a koalicijski partner je sa SPS-om pravio vlast na razini grada. Znači, po mom mišljenju, nema tu mađarizacije ili demađarizacije već svugdje postoje samo interesi jedne i druge opcije. Tko će kontrolirati investicije, tko će kontrolirati proračun na razini grada i tko će kontrolirati neke druge segmente javnog života.

HR: A gdje su tu Hrvati?

Za sve manjine u državi mjesto za pregovore su Novi Sad i Beograd. Hrvati u Srbiji su sada u poziciji da mogu izravno komunicirati s Novim Sadom i Beogradom isto onako kao što Srbi u Hrvatskoj pregovaraju sa Zagrebom. Zakonodavstvo u okviru Srbije je bilo puno manje naklonjeno manjinama i samim tim i hrvatskoj manjini u odnosu na hrvatsko zakonodavstvo koje je dalo puno toga pripadnicima srpske zajednice. I upravo zahvaljujući tom zakonodavstvu pripadnici srpske zajednice u Hrvatskoj su, sa svoja tri mandata u Hrvatskom saboru koja su, pokazalo se na posljednjim izborima, odlučujuća u formiranju većine, izborili to što su izborili. Na posljednjem sastanku Međuvladinog mješovitog odbora za manjine srbijanski je predstavnik rekao kako Srbija manjinama ne može dati zajamčene mandate. Čim nema te mogućnosti za izravnu prisutnost u skupštinama države, pokrajine i općina, ti si primoran ići na razinu koalicija i na nečije liste samo da bi ostvario cilj, a to je da budeš prisutan u političkom životu. A ovdje se sve mjeri time koliko si jak i koliko si organiziran. Ne znam koliko je poznato da i Slovaci, i Rusini, i Rumunji imaju svoje političke stranke, ali apsolutno nitko ne zna za njih zato što se jednostavno nisu održali u ovome vremenu. Mi smo zahvaljujući nekim svojim potezima uspjeli očuvati biračko tijelo i tu postojeću snagu malo ojačati, ali bez udjela u političkom životu kompletnog Srijema, Novog Sada i Beograda svaka pomisao na samostalni izlazak na izbore na bilo kojoj razini stvar je nečije želje, a realnost je sasvim druga. I to je odgovor upravo na ono pitanje gdje smo mi u čitavoj toj priči. Mi smo u toj priči toliko koliko smo politički svjestan narod. Kada budemo politički jači i svjesniji više ćemo i participirati u izvršnim tijelima na razini općina, pokrajine i republike. 

HR: Jedna od kritika je da je DSHV upravo s ovom koalicijom postao nevidljiv. Da se utopio. Da se ne čuje glas Hrvata čak niti u gradskoj skupštini u Subotici.

To je sada nečija vizija. Dobri odnosi unutar vladajuće koalicije apsolutno ne dovode u pitanje da netko može reći što želi, samo je problem da se koalicija dogovara oko nekih poteza, a DSHV momentalno na razini općina, pokrajine i republike kroz ovu koaliciju ima oko 30 uposlenika na visoko pozicioniranim dužnostima i doista se više ne može kockati da se oproba možemo li samostalno ili ne možemo samostalno. Ne možete privući intelektualce i obećati im sve, a onda kazati – pa znate eto izgubili smo izbore, svi ćete sada sići s pozicija. Kada uđeš u ozbiljniji politički život moraš voditi računa da se održiš, jer lako je strankama koje nemaju u izvršnoj vlasti nikoga. Oni se mogu kockati, mogu ići sami, nije im niti bitno hoće li preći cenzus ili ne, a za nas je jako bitno hoćemo li biti prisutni. 

Dok nisam otišao u parlament, na srpskoj političkoj sceni nitko nije znao, ili vrlo rijetko tko, da postoji DSHV. Na temelju svog iskustva mogu reći kako nisu znali za DSHV, a sada barem cijela Srbija zna da Hrvati imaju političku stranku. Ne znam bi li mi se pružila prilika razgovarati s Doris Pack, Jelkom Kacinom, biti gost prigodom dolaska američkog dopredsjednika Josepha Bidena u američkom veleposlanstvu, razgovarati s veleposlanikom Velike Britanije, da nismo na ovoj razini u koaliciji.

HR: To je u okvirima političke elite Beograda, ali malo se čuje o Hrvatima u javnosti i njihovim problemima - to je kritika koja se vama najčešće upućuje.

U javnosti će se o Hrvatima više čuti kada ti isti koji kritiziraju izađu iz svoje tople sobe i uključe se u politički život. S ovakvom razinom organiziranja, kada zajednica ne može prikupiti neophodnih 28.000 potpisa, a ima nas 70.000 i ima nekoliko desetina tisuća građana s hrvatskim državljanstvom, vrlo je čudno da uglavnom pitanja postavljaju upravo ti koji apsolutno ne pomažu zajednici niti kroz institucije hrvatske zajednice, niti kroz Crkvu, niti kroz političku stranku.

HR: Ali često te kritike upućuju oni koji su bili vaši članovi, oni koji su aktivni ili su bili aktivni?

Da, ali ti koji su bili članovi trebaju se sami zapitati zašto više nisu.

HR: Koliko ste općenito zadovoljni funkcioniranjem koalicije i ostvarivanjem koalicijskog ugovora?

Ovih dana završavamo treći, posljednji dio iz koalicijskog ugovora, a to je da ćemo dobiti zamjenika pokrajinskog tajnika. Pokraj postojećeg zamjenika pokrajinskog tajnika za propise, upravu i nacionalne manjine, dobit ćemo i mjesto zamjenika pokrajinske tajnice za socijalnu politiku i demografiju Novke Mojić i to će biti Stipe Kolak, diplomirani ekonomist iz Subotice. Time će koalicijski ugovor koji smo potpisali Bojan Pajtić i ja, kao predsjednik DSHV-a, biti i završen.

HR: Koalicijskim je ugovorom dogovoreno i financiranje dvaju projekata značajnih za hrvatsku zajednicu. Kako stoje stvari s tim projektima?

Dva projekta, u koalicijskom ugovoru dogovorena da će biti financirana iz Nacionalnog investicijskog plana, odobrena su na Upravnom odboru. Više nije u pitanju hoće li biti ili neće. Međutim, postoje velika dugovanja Fonda prema izvođačima iz ranijeg razdoblja i zaključak je Odbora za financije da se prvo ispoštuje isplata dugovanja, i s onim što preostane da se krene u nove investicije. Naši su projekti među prvima, s obzirom da naše investicije sveukupno nisu velike. Nešto preko 20 milijuna dinara su obje investicije – izgradnja Hrvatskog doma u Golubincima i potpuna rekonstrukcija rikomokatoličkog župnog ureda u crkvi sv. Roka u Subotici, koji je od neprocjenjivog značaja za našu zajednicu i gdje se u vrlo neadekvatnim uvjetima nalazi najveće povijesno blago naše zajednice. 

HR: Nije li to premalo s obzirom na potrebe hrvatske zajednice?

Premalo nije, s obzirom da godinama nismo imali niti jedan projekt iz državnih fondova. Ovo je sada prvi put i kada otpočnu radovi na ovome, konkurirat ćemo za daljnja dva projekta, ali nadam se da će do tada i novi saziv Hrvatskog nacionalnog vijeća biti izabran i najbolje bi bilo kada bi ono određivalo koji su to projekti od značaja za zajednicu, a da mi političari to odradimo kroz lobiranje. To je pravi put i mi ćemo nastojati tako raditi u budućnosti.

HR: Vi ste i vijećnik HNV-a. Kako komentirate činjenicu da je HNV posljednji put zasijedao u ožujku prošle godine?

Situacija oko nacionalnih vijeća nacionalnih manjina već duže vrijeme »nije pod kontrolom« zbog toga što se samo donošenje izbornog zakona za novo nacionalno vijeće produžilo na pune tri godine i da nije bilo, po mom mišljenju, jednog od najboljih ministara kojeg smo mi, manjine, mogli imati, Svetozara Čiplića, pitanje je bi li i sada bili raspisani izbori. Sada zapravo treba pričekati da sve ovo prođe. Kad smo čekali tri godine treba pričekati još ova tri mjeseca i novo nacionalno vijeće će biti izabrano. Hoće li biti  izabrano neposrednim ili elektorskim putem - to je za sada velika nepoznanica i veliko pitanje. Naše veliko razočaranje je to da su se do ovoga momenta, osim DSHV-a, ostale  hrvatske institucije vrlo neadekvatno pripremile i odgovorile na te izazove. Mi imamo samo DSHV kao instituciju koja je uradila nešto na tom planu, sve ostale institucije čekaju ili su predale vrlo mali, neadekvatan broj potpisa, što nije rezultat stanja na terenu već nedovoljne angažiranosti članova. Očito je bila pogreška što se nije računalo na to da u dragovoljnim udrugama ne postoji, kao u stranci, stranačka stega i ne može se nikome narediti da ide raditi na teren. Možda je od početka trebalo pronaći sredstva da se ljudima na terenu plati, kao što je to uradila mađarska zajednica. Sada je Hrvatsko nacionalno vijeće, mjesec dana prije kraja akcije za upis, donijelo odluku da se plati i već je krenulo bolje. Hoće li to biti dovoljno da se u veoma kratkom vremenu prikupi dodatnih 20.000 potpisa, to ćemo vidjeti, ali sve više imam osjećaj da su elektorski izbori na vidiku.

HR: S obzirom da HNV ima plaćene dužnosnike i plaćene ljude koji su u Izvršnom odboru, a i sam predsjednik je još prije nekoliko mjeseci rekao kako je popis najvažnija zadaća, ne bi li možda kritiku trebalo usmjeriti na HNV, a ne na udruge? 

Mislim da je razina funkcioniranja sadašnjeg HNV-a za ove prilike, kada bukvalno nema uvjeta da se sastane nacionalno vijeće, jer je svaki put upitan kvorum zbog zamora vijećnika itd, na zadovoljavajućoj razini. Gora varijanta bi bila da nema ni toga. Jer, mi smo bili pred vratima upravo tog koraka da nemamo ni predsjednika, ni predsjednika Izvršnog odbora, a onda je situacija još gora nego što je sada. Prema tome, sada treba ovakvo stanje, koje je u posljednjih pola godine, da kažem, neko »latentno stanje«, istrpjeti i treba pričekati da prođu sljedeća tri mjeseca i polovicom godine će zasigurno biti novi saziv nacionalnog vjeća. Po nekim sadašnjim pokazateljima i po inertnosti jednog dijela zajednice prema prikupljanju ovih potpisa, a možemo pretpostaviti da će tako biti i na elektorskim izborima, budući da će biti potrebne ovjere potpisa, može se dogoditi da novi saziv bude sa sasvim drugim ljudima u odnosu na sadađnji saziv. 

HR: U kom smislu?

U smislu da će pozicije nekih udruga u okviru hrvatske zajednice oslabiti zahvaljujući tome što se nisu dovoljno angažirali tijekom ove akcije. 

HR: Stječe se dojam kako se u hrvatskoj zajednici stalno nešto čeka i važni projekti se ne ostvaruju. Što je, primjerice, s Hrvatskim školskim centrom, čije je osnivanje bilo najavljivano?

Ovo je pitanje u ingerenciji HNV-a, a budući da sam upoznat s čitavom problematikom mislim da bez jasnog dogovora unutar zajednice, što zapravo želimo, ne možemo krenuti naprijed. Sadašnja slika nije jasna. Jedan dio prosvjetnih djelatnika iz naše zajednice smatra kako treba oformiti jedan jak školski centar sa sjedištem u Subotici i prijedlog je da to bude u zgradi u Ulici Matije Gupca 8-10, s obzirom da su te prostorije prazne. Drugi dio smatra kako je to samo dio rješenja i da treba zadržati nastavu u svim seoskim i prigradskim naseljima i tu bismo u budućnosti morali zapravo imati jedinstveni stav, kako bismo onda tako jedinstveni konkurirali za sredstva i tražili političku podršku i od matične i od domicilne države, da se ustraje na toj relizaciji. 

Stalno govorim na raznim skupovima da je proces demokratizacije naše hrvatske manjinske zajednice još na početku, da mi još nismo dovoljno demokratski zrela zajednica i da moramo proći možda još jedan ili dva ciklusa izbora na raznim razinama, u svim institucijama unutar zajednice, kako bi onda ljudi koji uživaju povjerenje u narodu došli u poziciju da mogu odlučivati o samoj zajednici.

HR: I stranku kojoj ste predsjednik često optužuju da nije demokratska. Jeste li vi osobno spremni, recimo s predsjednikom konkurentske hrvatske stranke, surađivati na nekom projektu?

Mi smo kroz našu povijest surađivali sa strankama koje su nastale kao izbor volje birača hrvatske zajednice i to smo dokazali s Hrvatskim narodnim savezom. Stranke koje su se odcijepile od matične stranke, DSHV-a, ne uživaju potporu DSHV-a i mi s njima nećemo surađivati jer bi to dovelo do problema unutar same stranke. To bi bio putokaz da svatko nezadovoljan u stranci, koja sada ima nekoliko tisuća članova i aktivista, može formirati svoju stranku i onda ostvariti ono što je možda priželjkivao unutar matične stranke. Za to sada unutar stranke ne postoji niti politička želja niti interes, niti bi tako nešto donijelo boljitak. Jer, možda bi u početku, kada bi došlo do ujedinjenja ili suradnje, netko dobio neke poene, netko bi dobio tapšanje po ramenu, da smo uspjeli to uraditi, a u stvari bismo unijeli klicu razdora koja je i dovela do razlaza. Jer zašto bi uopće surađivali ako smo već bili skupa?

HR: Govoreći o položaju mađarske nacionalne zajednice u AP Vojvodini, predsjednik Skupštine AP Vojvodine Sándor Egeresi je nedavno istaknuo kako je tijekom 2009. godine iz različitiih fondova AP Vojvodine realizirano ili započeto više od 300 razvojnih programa koji stvaraju uvjete za poboljšanje života mađarskog stanovništva u lokalnim zajednicama u kojima žive. Ima li DSHV razvojne projekte za Hrvate i koristi li u dovoljnoj mjeri raspoložive fondove?

Kroz čitavu suradnju u proteklom razdoblju sa Savezom vojvođanskih Mađara, iako smo znali kako kroz određene političke dogovore imaju znatna sredstva iz pokrajinskog proračuna, nikada nam nisu rekli, pa niti se našalili i pitali – što želite vi? Prvi put smo to sada imali s pokrajinskim odborom DS-a, kada su nam ponudili godišnje dva projekta za našu zajednicu. Da smo to imali u prethodnom razdoblju od 16 godina, mi bismo sada imali 30 institucija obnovljenih i izgrađenih. Međutim, mi to nismo imali. S druge strane, vrlo je pogrešno uspoređivati Hrvate i Mađare na razini implementacije onoga što nudi izvršna vlast. Mađara je 6 puta više nego nas u Vojvodini, a Hrvati – njih 10.000 u Beogradu i 4000 u središnjoj Srbiji potpuno su neprepoznatljivi. Treće, Mađari imaju nekoliko desetina sela s apsolutno većinskim mađarskim stanovništvom, imaju status nacionalne manjine preko 50 godina, razvijene sve institucije i razinu političke svijesti koja je daleko ispred razine hrvatske nacionalne svijesti. I na koncu, nisu prolazili kroz te kalvarije kroz koje je hrvatski narod prolazio na ovim prostorima svakih dvadeset godina – prvo pedesetih godina, pa sedamdesetih i na koncu devedesetih. Nismo u istim uvjetima i ne možemo se uspoređivati. Mi se možemo uspoređivati sa Slovacima i Rumunjima, koji su slični po brojnosti. Moj je stav da svima onima koji misle da može bolje treba dati šansu, neka se uključe u zajednicu, ali sam apsolutni protivnik onih koji u svojoj toploj sobi pametuju kako zajednica treba raditi, a sami ne žele ništa pomoći toj samoj zajednici. 

HR: I predstavnici srpske manjine u Hrvatskoj sve se više okreću razvojnim projektima i poboljšanju kvalitete života na selu i u nerazvijenim krajevima. Znamo i da hrvatsko stanovništvo na selu, pa i u gradu, živi u teškim uvjetima. Radi li se na projektima gospodarskog jačanja hrvatske zajednice? 

Predstavnici srpske zajednice su u sasvim nekoj drugoj poziciji. Sve ono što participiraju je zahvaljujući političkoj poziciji koju imaju u odnosu na sadašnji odnos snaga između vladajućeg HDZ-a i SDP-a, gdje su oni u koaliciji s HDZ-om i zahvaljujući tome HDZ ima vlast. Naravno, kad imaš takvu poziciju onda je moguće neke stvari uraditi. Mi sigurno nismo narod koji ne bi znao iskoristiti takvu poziciju, ali na žalost nemamo takvu poziciju. Ovo je momentalno maksimum u jednoj borbi koja je vrlo teška s velikim stranakama (DS, LSV, LDP, G 17) na srpskoj političkoj sceni, koje su usmjerene na isto biračko tijelo. U poziciji kada ne možeš adekvatno odgovoriti svim prohtjevima unutar same stranke pravo je čudo da imamo povećanje broja članova. Početak i kraj ovog razgovora je da se sve u ovoj državi mjeri time koliko si politički jak i moćan. Ako budemo slabi, ako izgubimo naše standardno biračko tijelo, više nećemo biti interesantni ni za DS.  S druge strane, ako budemo jačali, ako budemo razvijali našu infrastrukturu unutar stranke, bit ćemo interesantniji i za njih i za neke druge političke opcije. Imamo dobre odnose s G 17 plus, s LSV-om i s LDP-om. Međutim,  interesantan si dok imaš neku snagu, a ako to izgubiš – nisi više interesantan i nitko neće s tobom.

HR: Vi, dakle, na temelju rasta broja članova smatrate da se vaše glasačko tijelo nije osulo, s obzirom na to da na izborima niste provjerili vašu snagu, jer niste izašli samostalno?

To se vidi unutar prikupljanja potpisa tko je koliko imao podršku. A posebno će se vidjeti, nadam se, kroz nove izbore za novo nacionalno vijeće na izborima unutar manjinske zajednice. To je sveukupno malo u odnosu na ono što bi očekivao naš puk, ali taj koji očekuje i koji gleda sa strane i uspoređuje nas sa strane s Mađarima ili Bošnjacima iz Sandžaka mora se i sam angažirati. Nas u Vojvodini sad više nema 124.000, nas sad ima 56.000. Od toga jedan dio je u Srijemu koji je politički potpuno neaktivan i doista Subotica, Sombor i Podunavlje ne mogu iznijeti tu političku težinu kako se očekuje. Ovo je momentalno maksimum. Da smo povukli bilo koji drugi potez mi bismo doveli sebe u situaciju da svedemo aktivnost stranke na razinu kakva je bila kada smo je preuzeli – da ima nekoliko mjesnih organizacija, da se sva aktivnost obavlja s uvijek istim osobama i da nema novih ljudi. Sada, bilo kada da odete u stranku, tamo je kao u košnici. Mladež je aktivna i u stranci se organiziraju stalno neke akcije. I to sve je rezultat dobivanja povjerenja. Nadam se da ćemo za pet godina, za 25. obljetnicu, postati jedna stabilna, respektabilna politička stranka čak na razini Srbije, a ove godine slavimo 20. obljetnicu i potvrđeno nam je da će na proslavi 13. srpnja prisustvovati predsjednik Srbije Boris Tadić i predsjednik Hrvatske Ivo Josipović, bez obzira na zahlađenje odnosa između dviju država.