Zasigurno često dvojimo kako izgovarati nominativ množine imenica koje imaju kraći i dulji oblik.

Većina jednosložnih imenica ima dugu množinu: ban - banovi,ćup - ćupovi, jež - ježevi, cvijet – cvjetovi i dr. Manji broj jednosložnih imenica ima kratku množinu: crv - crvi, gost - gosti,đak - đaci... Te nam imenice ne stvaraju probleme jer ne ćemo reći: *ćupi, *bani ili *crvovi,* gostovi...

Neke jednosložne imenice obično imaju dugu množinu, ali se gdjekad, osobito u pjesničkom jeziku, upotrebljavaju i s kratkom množinom: bogovi – bozi, brjegovi – brjezi, duhovi – dusi, rogovi – rozi, valovi – vali, vukovi – vuci...

Trosložne i višesložne imenice imaju samo kratku množinu: čiteatelj – čitatelji, predsjednik – predsjednici.

 

I kraći i dulji nominativni oblik množine imaju sljedeće riječi: 

 

 

znak – znakovi – znaci

zvuk – zvukovi – zvuci

brk    –  brkovi  –  brci

pojas – pojasovi – pojasi...

Imenice čija osnova završava na nepčani suglasnik (j, lj, nj, ć, č, đd,đ, š, ž) i na c u množini imaju umetak – ev ispred nastavka -i.

 Stoga je pravilno reći: kralj - kraljevi, panj - panjevi, kraj - krajevi, stric – stričevi, zec - zečevi, ... 

Međutim pogrješke najčešće nastaju pri izgovru nominativnog oblika množine imenica sir, nos, štos, mlaz, mraz i dr. Kako navedene imenice ne završavaju na c ili palatal, ne smijemo im dodati nastavak –evi.

Nije pravilno reći: sirevi, nosevi, štosevi, mlazevi, mrazevi i dr.

Nego: sirovi, nosovi, štosovi, mlazovi, mrazovi i dr.