Arhiv tekstova

U brodolomu vremena

Promocija romana Ante Vukova »Kuća porculanske lutke« održana je prošlog petka 26. ožujka u čitaonici Gradske knjižnice u Subotici. Na književnoj večeri su osim autora sudjelovali restaurator i konzervator Zsuzsanna Papp Korhecz, kao i književnici Robert G. Tilly i Tomislav Žigmanov, koji su publici predstavili roman i književni rad Ante Vukova.
    Osvrnuvši se na početke umjetničkog djelovanja Ante Vukova, koji je počeo svoju umjetničku praksu kao neoavangardni umjetnik, Robert G. Tilly je istakao njegovu alternativnu multimedijalnu praksu u okviru umjetničke grupe »Bosch&Bosch« u okviru koje se Vukov bavio verbalnim i vizualnim istraživačkim radom. »U djelovanju na multimedijalnom polju postoje konstante u radu Vukova, a one su bolna otvorenost i iskrenost umjetnika zapitanog nad smislom estetike i egzistencije, kao i opsesivna obuzetost detaljima, bilo da se radi o pjesničkoj metafori ili privatnoj mitologiji«, rekao je Robert G. Tilly.
    Tomislav Žigmanov je govorio o bogatoj radnji romana »Kuća porculanske lutke« koja sadrži realne i fiktivne elemente, a gdjekad čak i elemente fantastičnog, dok je književni postupak također viševrstan, jer čitatelj zatiče znalački korištene vještine epskog građenja priče do vrsnih lirskih pasaža i izravnog govorenja proznog subjekta. »Pred nama je roman koji u sebi sadrži dosta elemenata autobiografskog, a ono što je bitno vezano uz autobiografsko u romanu, to je pokušaj ponovnog zadobivanja smislenog središta života. Knjiga svjedoči o naporima čovjeka čiji je temeljni pothvat određen traganjem za fragmentima nekadašnjeg jedinstva, za nekadašnju jedinstvenost i spojenost s izvorima nepomućene sreće i to s ciljem, da se obrani od zala ovoga svijeta putem usavršavanja mira u čemu je na koncu nađen i trajni smisao«, rekao je Tomislav Žigmanov.
      U daljem tijeku programa književne večeri Ante Vukov je pročitao svoj poetički tekst kojim je predočio kako je sazrijevala ideja o romanu, kada su ga predmeti počeli sve više opčinjavati u vrijeme šutnje bliskih i onih drugih ljudi koja je počela biti sve dubljom usred razorne galame. »Tada sam počeo vjerovati ili mi se tek pričinilo da su velike ideje iščezle, zanavijek istrošene i iscrpljene. Duhovni svijet sam vidio kao na umoru, kao da ga se više i ne dotiču ugasli pogledi mojih prijatelja u porazu, koji nam se pričinjao općim, zajedničkim i cjelovitim«, pročitao je među ostalim iz svog teksta Ante Vukov, dok je na koncu književne večeri Zsuzsanna Papp Korhecz pročitala dio prikaza romana »Babaháza« koji je napisao književnik Ottó Tolnai, a potom je govorila o zbirci porculana Ante Vukova kao o znamenju krhkosti vremena, što je i središnja točka knjige.