Arhiv tekstova
19.02.2010
Pravednost se Božja očitovala po vjeri
Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu 2010., donosi temu »Božja se pravednost očitovala po vjeri u Isusa Krista (usp. Rim 3, 21 – 22)«.
Papa na početku poruke tumači značenje izraza »pravednost«, koji u običnom govoru znači »dati svakome njegovo – dare cuique suum«, prema poznatu izrazu koji je skovao Ulpijan, rimski pravnik iz trećeg stoljeća. Papa primjećuje kako ono što čovjek treba, ne može mu se zajamčiti zakonom. Da bi osoba uživala život u punini, nužno je nešto dublje, što joj može pripasti samo besplatno: mogli bismo reći da čovjek živi od one ljubavi koju jedino Bog može saopćiti, budući da ga je on stvorio na svoju sliku i priliku. Materijalna su dobra jamačno korisna i nužna, ali »razdiobna« pravednost ne daje ljudskom biću sve ono »njegovo« na koje polaže pravo. Ono naime treba Boga kao što treba kruh i više od toga, piše Papa.
U nastavku poruke Papa odgovara na pitanje odakle dolazi nepravda. Mnoge suvremene ideologije, ako dobro pogledamo, polaze od pretpostavke da nepravda dolazi »izvana«. Prema njima, da bi zavladala pravda dovoljno je ukloniti izvanjske uzroke koje priječe njezino ostvarenje. Taj način razmišljanja – opominje Isus – je naivan i kratkovidan. Nepravda, plod zla, nema isključivo izvanjske korijene; njezin uzrok leži u ljudskom srcu, gdje se nalaze klice jednoga tajanstvena suživota sa zlom. Čovjeka je učinilo slabim nešto duboko u njemu, što ga onesposobljava ući u zajedništvo s drugim. Otvoren po svojoj naravi slobodnoj bujici dioništva s drugim, primjećuje u sebi neku čudnu gravitacijsku silu, koja ga tjera zatvoriti se u sama sebe, postavljati se iznad i afirmirati se nauštrb drugih: to je egoizam, posljedica istočnoga grijeha, primjećuje Papa. Da bi se oslobodio toga sebičnog nagnuća i otvorio se ljubavi, nastavio je Papa, čovjek mora izaći iz one opsjene samodostatnosti, iz onoga dubokog stanja zatvorenosti, koje predstavlja sam uzrok nepravde. Potreban je, drugim riječima, dublji »izlazak« od onoga što ga je Bog učinio s Mojsijem, oslobođenje srca, koje samo slovo zakona ne može ostvariti.
Postoji li dakle za čovjeka nada pravednosti?, pita se zatim Papa te odmah odgovara potvrdno, to je Kristova pravednost. To je prije svega pravednost koja dolazi od milosti, gdje nije čovjek taj koji daje zadovoljštinu, koji ozdravlja sama sebe i druge. Činjenica da se »okajanje« događa u Isusovoj »krvi« znači da nisu čovjekove žrtve te koje ga oslobađaju od tereta grijeha, već gesta ljubavi Boga koji se otvara sve do kraja, sve dotle da pušta da u nj uđe »prokletstvo« koje pripada čovjeku, da bi ovomu zauzvrat prenio »blagoslov« koji pripada Bogu, piše Sveti Otac.
Vjera, piše nadalje Papa, sve je drugo samo ne neka jednostavna, lagodna, obična zbilja: potrebna je poniznost da bi se prihvatilo da trebam Drugoga koji će me osloboditi onoga »mojeg«, da bi mi dao »svoje«. To se osobito događa u sakramentima pokore i euharistije. Zahvaljujući Kristovu djelovanju, otvaraju nam se vrata »veće« pravednosti, a to je pravednost ljubavi, pravednost onoga koji se u svakom slučaju osjeća sve više dužnikom no vjerovnikom, jer je primio više no što je mogao očekivati. Upravo osnaženi tim iskustvom, vjernici ćute u sebi neki nutarnji poticaj pridonijeti oblikovanju pravednih društava, gdje svi primaju ono što im je potrebno da bi živjeli sukladno dostojanstvu vlastitom ljudima i gdje je pravednost oživljena ljubavlju, piše papa Benedikt XVI. u svojoj poruci za korizmu koju zaključuje željom da vrijeme korizme bude za sve vjernike vrijeme istinskog obraćenja i intenzivna upoznavanja otajstva Krista, koji je došao ispuniti svaku pravednost.
(IKA)
Duhovna obnova svećenika u Somboru
Pod okriljem sluge Božjega
U somborskom Karmelu u utorak, 16. veljače, održana je tradicionalna duhovna obnova svećenika Subotičke biskupije pod okriljem sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića. Kako prenosi IKA sudjelovalo je pedesetak svećenika i redovnika, tri trajna đakona, kao i subotički biskup dr. Ivan Penzeš. Svećenici su imali predavanja, euharistijsko klanjanje i prigodu za ispovijed. Duhovna obnova završila je misom koju je predvodio biskup Penzeš u koncelebraciji s okupljenim svećenicima. Podsjećajući u propovijedi kako u istočnoj liturgiji biskup dvaput moli okupljene da mu oproste, biskup je zamolio svećenike za oproštenje i istaknuo kako je upravo spremnost na opraštanje vrlo bitna za samo svećeničko zajedništvo, kao i za pastoralno djelovanje svećenika. Zahvalivši predavačima na lijepim i konkretnim poticajima, pozvao je svećenike da osobito u ovoj Svećeničkoj godini porade na svojoj svetosti, jer je to nužni temelj i za posvećenje povjerenih im vjernika, što im je prvotna dužnost.
Na kraju mise svi su se okupili pred grobom sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića gdje je biskup predvodio molitvu za njegovo proglašenje blaženim i svetim, kao i molitvu za uslišanje nakana koje se upućuju Bogu po njegovu zagovoru. Vicepostulator kauze za beatifikaciju o. Gerarda o. Mato Miloš biskupu i svećenicima zahvalio je na tom susretu i na svemu što čine za promicanje štovanja toga sluge Božjeg. Istaknuo je kako u novije vrijeme postupak u Rimu dobro napreduje te da ima tri prijave za čudo, koje sada Komisija mora ispitati. Također je pozvao svećenike da učine sve kako bi što više vjernika čitalo Glasilo o. Gerarda, koje je prošle godine pokrenuto da bi se vjernici što više i što bolje upoznali s njegovim svetim životom.
Predavanje na hrvatskom jeziku ove je godine održao karmelićanin o. Franjo Podgorelec, a na mađarskom jeziku svećenik Subotičke biskupije Lászlo Posa.
Priredila: Ž. V.
