Arhiv tekstova

Ugledni hrvatski književnik Vladan Desnica rođen je 17. rujna 1905. u Zadru. Otac mu je bio iz ugledne srpske obitelji koja je imala važnu ulogu u kulturnom i političkom životu Dalmacije tijekom19. i 20. stoljeća, a majka iz stare hrvatske obitelji Luković. Gimnaziju je pohađao u Zadru, Splitu i Šibeniku, a pravo i filozofiju studirao je u Zagrebu i Parizu. Radio je u odvjetničkom uredu svoga oca,  potom u Državnom pravobranilaštvu u Splitu, a poslije Drugoga svjetskoga rata odlazi u Zagreb gdje obavlja dužnost načelnika u Ministarstvu financija. Od 1950. godine djeluje kao slobodni pisac.

Prvim se radovima javio uoči Drugoga svjetskoga rata. Objavom romana oksimoronskoga naslova »Zimsko ljetovanje« (1950.) Desnica je stao u red prvih hrvatskih pripovjedača kao umjetnik visoko njegovane rečenice realističko-naturalističkog stila, koja ima uzor u stilu talijanskog verizma. Odmah je dobro prihvaćen od najmlađih pisaca koji su se upravo spremali izvesti modernistički prevrat, drugi po redu u povijesti hrvatske književnosti. Napuštajući tradicionalne govorne mogućnosti, Desnica je stvorio osobit oblik poetsko-misaonog izraza o životu i ljudima, i u suvremenoj hrvatskoj književnosti zauzeo je posebno i važno mjesto. Tematsko određenje njegovih djela najčvršće je vezano uz dalmatinske gradiće i sela. Progovarao je o dalmatinskim ljudima i njihovu životu, nadrastajući temu i dižući se do općeljudskih istina. U njegovim je djelima čovjek mjerilo svakog postojanja, ljudsko je iznad svega, a sve drugo je u vremenu i prostoru moguće zamijeniti. 

Desničine knjige pripovijedaka »Olupine na suncu« (1952.), »Proljeće u Badrovcu« (1955.), »Tu, odmah pored nas« (1956.) i »Fratar sa zelenom bradom« (1959.) bile su dočekivane kao djela renomiranog pisca, kontemplativnog pripovjedača andrićevskoga tipa. Romanom »Proljeća Ivana Galeba« (1957.) dosegao je kulminaciju svojih stvaralačkih mogućnosti. U njemu govori o meditacijama, analitičkim razmatranjima i psihološkim reakcijama glavnog lika Ivana Galeba, intelektualca i umjetnika. Roman je ujedno i jedno od najboljih ostvarenja poslijeratne hrvatske narativne proze, što dokazuje i činjenica da je njegovo djelo »Pravda« uvršteno u obaveznu lektiru za 8. razred osnovne škole.

Pisao je proračunato i smišljeno, u punoj ravnoteži intelektualne snage i emotivne napetosti: kao da mu nijedna riječ nije slučajna, bez misaonog i stilskog opravdanja. A ipak, njegove rečenice i prozne cjeline djeluju nenamješteno, osvajaju lakoćom, odbijaju svaku pomisao na konstrukciju. Načinom, ali ne i sredstvima svoga rada, nalikuje tipu konstruktora-pripovjedača, ali neposrednošću, upravo prisnošću svoga pripovijedanja nadmašuje mnoge pisce. Svoju je prozu gradio tražeći uporno onu jedinu ispravnu riječ i nezamjenjivu stilizaciju. Neke su mu novele ušle kao poglavlja u roman »Proljeća Ivana Galeba«, a pojedini fragmenti toga romana, grafički prilagođeni, tiskani su i kao pjesme – što je dokaz da je stilska homogenost njegove umjetnosti gotovo savršena. Osim navedenih romana i pripovijedaka, Desnica je autor scenarija »Koncert« (1954.) za film Branka Belana i zbirke pjesama »Slijepac na žalu« (1956.). Živio je u Zagrebu sve do smrti 4. ožujka 1967. godine, pokopan je u Islamu Grčkom, mjestu u kojem je često boravio i stvarao.