Arhiv tekstova

Rođena Novosađanka Ivana Filipović studenica je druge godine psihologije na Sveučilištu Južna Kalifornija u Los Angelesu. Za božićne blagdane posjetila je svoj rodni grad i mada je doma bila samo jedan tjedan, našla je vremena da sa svojim roditeljima, starijom sestrom Biljanom i bratom blizancem Lukom dođe u Bač, očevo rodno mjesto, i skupa sa svojom bačkom rodbinom provede Badnju večer. I baš tu, u »Didinoj kući«, rodnoj kući njezinoga djeda, pričala nam je o počecima bavljenja sportom, uspjesima i njezinoj velikoj ljubavi – veslanju.

 

SVE JE POČELO S 

ERGONOMETRIMA

 

»O veslačkom sportu nisam ništa znala, čak sam mislila da je kajak i veslanje isto. No, već prilikom prvog susreta sa čamcem i veslima, zaljubila sam se u taj sport. Bilo je to 2004. godine, kada su predstavnici, tj. treneri veslačkog kluba »Danubius 1885« iz Novog Sada došli u našu školu, dali nam ergonometre da probamo i već poslije nekoliko dana pozvali me na trening«, započinje Ivana  svoju priču. 

Tada je bila učenica sedmog razreda Osnovne škole »Sonja Marinković« u Novom Sadu. Sada, poslije završene gimnazije i upornog rada, odricanja i napornih treninga, Ivana je američka studentica. Dok su njeni vršnjaci izlazili i zabavljali se, Ivana je vrijedno trenirala i učila, da zbog svoje ljubavi prema veslanju ne zapostavi svoje školovanje. I kako to obično biva, trud se isplatio. Na Svjetskom prvenstvu za juniore u Pekingu 2007. godine zapazili su je Amerikanci. Od nekoliko ponuda, s nekoliko sveučilišta, Ivana je odabrala Sveučilište Južna Kalifornija i već drugu godinu je stanovnica Los Angelesa, tamo vrijedno uči i trenira za svoje sveučilište

 

TRENINZI NA JEZERIMA I RIJEKAMA

 

»Veslačka natjecanja su na mirnim vodama, uglavnom jezerima, na distanci od 2 km, mada mnogi klubovi treniraju na rijeci, kao i moj novosadski klub ‘Danubius 1885’. U Americi treniram i pripremam se za sveučilišno prvenstvo Amerike, a kada se vratim u Novi Sad, pripremat ću se za Svjetsko prvenstvo za veslače do 23 godine u Bjelorusiji i za Svjetsko studentsko prvenstvo u Segedinu u Mađarskoj. Disciplina ovisi od sezone do sezone, u Americi veslam u osmercu, a kada se vratim najvjerojatnije ću biti u skifu. Treninzi u Americi su naporniji i brojniji nego kod kuće, treniramo i po deset puta tjedno«, pojašnjava uspješna sportašica.

 

USPJESI

 

Za svoj klub »Danubius 1885« Ivanu vežu lijepe uspomene. Stoga je odlučila nastaviti trenirati i veslati,  kako za klub tako i za reprezantaciju Srbije. Ponosno naglašava da je »Danubius 1885« jedini klub, pokraj »Begeja« iz Zrenjanina (u bivšoj Jugoslaviji), vlasnik dva srebrna odličja s olimpijada 1980. i 1984. godine. O svojim rezultatima i uspjesima skromno govori, a baš ti dobri rezultati su Ivanu odveli u Ameriku. Tako je 2007. godine zauzela 10. mjesto na Svjetskom juniorskom natjecanju u Pekingu, 2008. godine 9. mjesto na Svjetskom prvenstvu za mlade seniorke u Brandenburgu u Njemačkoj, 2009. godine 11. mjesto (ušla je u polufinale) na Svjetskom prvenstvu za mlađe seniorke u Rašicama u Republici Češkoj. Tu je još devet odličja – što zlatnih, što srebrnih s natjecanja na domaćim i inozemnim vodama.

Za mladu Ivanu blagdani su brzo prošli. Na sam dan Nove godine, dok su se njeni prijatelji odmarali od novogodišnjeg slavlja, Ivana je već bila u zrakoplovu. Vraćala se u Ameriku na svoje sveučilište svojim knjigama, veslima, a sigurno i velikim uspjesima.