Arhiv tekstova

Često se događa da djeca poznatih sportaša krenu istim roditeljskim sportskim stopama i nastave niz uspješnosti. Mlada stolnotenisačica subotičkog »Spartaka« Isabella Mesaroš i učenica drugog razreda Ekonomske škole (1993.) u svijetu ‘pingića’ još uvijek je prepoznatljiva kao kćer glasovitog Bele Mesaroša, nekadašnjeg višestrukog državnog prvaka, ali svojim sve boljim rezultatima sve više skreće pažnju na sebe i izlazi iz očeve šampionske sjene. Njezin stolnoteniski talent, koji je zbilja imala od koga naslijediti, prepoznat je i od strane sportskih stručnjaka, pa se Isabella i ove godine nalazi na spisku mladih sportaša koje Fundacija Sportskog saveza grada financira mjesečnom stipendijom.

 

ŽIVOT SA STOLNIM 

TENISOM

 

»Iskreno govoreći tata Bela, koji je moj jedini trener svih proteklih godina bavljenja stolnim tenisom, nikada nije vršio nikakav pritisak na mene u pogledu odluke da se bavim sportom koji ga je proslavio. Čak sam se oprobala i u nekim drugim sportovima prije nego što sam na mamin nagovor odlučila doći na prvi trening ping-ponga u jedanaestoj godini. I tako smo tata i ja počeli«, pojasnila je Isabella svoj stolnoteniski početak.

Ipak, kako sama kaže, stolni tenis joj je bio blizak od najranijeg djetinjstva, jer je skupa s roditeljima odlazila na mnoge turnire na kojima je tata sudjelovao kao igrač ili kao trener.

»Stolni tenis mi se oduvijek sviđao, osobito muški, jer je to igra prepuna dinamike i brzine, pa je to i jedan od ključnih razloga zbog kojih sam ostala u ovom lijepom sportu.

TATA I KĆER

 

»Uobičajena je praksa da me na svakom natjecanju uvijek uspoređuju s mojim tatom, analizirajući i uspoređujući moj stil, jer sam po prirodi igre defanzivna igračica i njegujem njegov način obrane od protivničkih udaraca. Ima ponekad nekih diskusija na temu usporedbe, što je određeni manji pritisak, ali sve je to u redu i mogu se nositi s time. Najvažnije je vrijedno i naporno trenirati sve udarce, nastojati ih svladati do određene kvalitativne razine i potom ih prezentirati u natjecateljskom susretu. Trenirajući s tatom stalno ponavljam forhand kontre, bekhand spinove, pimplanja, obrane i sve ostalo što čini igračke dijelove stolnoteniske igre. Velika je prednost našeg treninga tatina sposobnost »davanja« najraznovrsnijih lopti i imitiranja gotovo svih udaraca s kojima se poslije na mečevima susrećem. Ipak, moram reći da sam za razliku od tate, koji je uvijek važio za jednog od najsmirenijih i pribranijih igrača, u igri sušta suprotnost i ponekad me moj temperament košta izgubljenih poena i mečeva«, uspoređuje Isabella svoj i očev stolni tenis.

 

ŽENSKI I MUŠKI ‘PINGIĆ’  

 

Godinama već Subotica nema masovniju žensku ekipu, za razliku od obližnje Sente, pa je Isabella primorana trenirati isključivo s muškim igračima u njenom matičnom klubu.

»U neku ruku je to i mnogo bolje. Tako sam primorana navikavati se na jaču igru, jer muškarci igraju ipak mnogo brže i snažnije, pa mi je poslije znatno lakše igrati s djevojkama. Moj najbolji udarac je bekhand obrana, što i najčešće koristim u svojoj igri, ali bih trebala još dosta raditi na forhand obrani, kako bih još više unaprijedila i poboljšala kompletnu igru. U nastavku sezone slijedi Harangozov memorijal na kojem ću igrati ovoga vikenda u Subotici, a zatim slijedi nastavak priprema za vojvođansko i državno prvenstvo.«