Arhiv tekstova

Kampanja za upis u posebni popis birača hrvatske nacionalne manjine odvija se dobro, usprkos nedostatku novca koji bi trebala osigurati država, najkraći je rezime Tomislava Žigmanova, člana Koordinacijskog tijela HNV-a za praćenje i pomoć oko formiranja posebnog biračkog popisa. Pozitivan je pristup predstavnika Katoličke crkve, ali izostaje angažman Republike Srbije i Republike Hrvatske, što dodatno otežava posao u hrvatskoj zajednici, koja, ne od jučer, ima slabosti u vlastitoj organiziranosti.

 

HR: Kako ocjenjujete organiziranost hrvatske manjinske zajednice glede kampanje za upis u posebni popis birača?

 

Iznenađujuće je dobra! Svi relevantni činitelji koji postoje unutar zajednice, od Hrvatskog nacionalnog vijeća i medija na hrvatskom jeziku, preko političke stranke, to jest Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, pa do velike većine udruga koje djeluju u području kulture, u domeni su svojih moći, ukupnih resursa i razumijevanja važnosti posla pred kojima se nalazi hrvatska zajednica učinili sve potrebne korake. Ohrabruje i jasnije očitovanje predstavnika Katoličke crkve posljednjih nekoliko dana. Sva tri biskupa u Vojvodini – srijemski Đuro Gašparović, banatski Ladislav Németh i subotički Ivan Pénzes – objavili su zajednički proglas u kojemu pozivaju građane manjinskih zajednica da se uključe u provedbu novog manjinskog zakona, a katolički mjesečnik »Zvonik« u božićnom broju donosi i formular za prijavu u popis birača. Postoje, drugim riječima, definirani ciljevi, konkretan plan i koordinacija aktivnosti svih činitelja u nekoliko područja – od prikupljanja potpisa, preko medijske kampanje, pa do praćenja ostvarenih rezultata. Kada je riječ o prikupljanju izjava, dogovoreno je da se aktivnosti odvijaju u trima fazama: u prvoj, do Nove godine trebaju se prikupiti izjave članova hrvatskih organizacija i njihove najbliže rodbine, zatim da se u drugoj fazi do konca siječnja uzimaju izjave susjeda i ljudi iz ulice, a da se u trećoj, posljednjoj fazi tijekom veljače krene od kuće do kuće. Dakako, eventualne slabosti, o kojima bi također moglo biti riječi, tek su odraz ukupne organiziranosti hrvatske zajednice u Srbiji u cjelini, koje nisu od jučer – još uvijek je mali broj udruga, a sve udruge i organizacije u svojemu članstvu ne okupljaju više od 10 posto ukupnog broja Hrvata u Srbiji. Zatim, postoji teritorijalna nepokrivenost organiziranim djelovanjem gotovo polovice Hrvata, te relativno slabi kapaciteti u cijeloj zajednici. Naravno, ne treba zanemariti niti one činitelje u zajednici, koji opetovano djeluju posve destruktivno, a s jasnim ciljem »smućivanja puka«, to jest neuspjeha u konačnici, u čemu im pomažu i pojedini mediji.

 

HR: Jeste li bili u nekim udrugama radi dogovora o daljnjim aktivnostima?

 

Naravno! Postoji točan plan i program posjeta udrugama, koji je napravio Izvršni odbor Hrvatskog nacionalnog vijeća. Komunikacija s njima počela je na seminaru Hrvatskog nacionalnog vijeća i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, koji je održan u drugoj polovici studenog, gdje je, među ostalim, bilo riječi i o ulozi udruga u formiranju posebnog popisa birača. Znajući kako to nije dovoljna aktivnost, sačinjen je i plan dodatnih aktivnosti, koji podrazumijeva odlazak čelnika HNV-a i jednog broja uglednika iz zajednice na »teren«. Do sada su takvi radni sastanci održani za udruge u Podunavlju, zatim u Somboru i zapadnom Srijemu, a još se trebaju održati s udrugama iz istočnog Srijema i Novog Sada, te Subotice i okolice. Posebno je na prikupljanju prijava za upis u posebni popis birača angažirana i jedina relevantna hrvatska stranka – Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, sa svojom cjelokupnom respektabilnom infrastrukturom i s kojom se odvija redovita komunikacija kako se ne bi preklapale aktivnosti. A sve je to tako postavljeno jer nam je svima cilj isti – prikupiti nešto više od 28.000 izjava građana hrvatske nacionalnosti za upis u posebni popis birača.

 

HR: Imate li uvida u to kako napreduje kampanja u Srijemu?

 

Aktivnosti na prikupljanju izjava su poodmakle. Već sam rekao kako je održan radni susret s dijelom udruga iz Srijema, na kojemu se razgovaralo o tome kako u Srijemu među Hrvatima, s brojnim specifičnostima, uopće djelovati. Također, održan je i sastanak sa srijemskim biskupom Đurom Gašparevićem, kako bismo vidjeli što i kako tamošnja Crkva može učiniti na ovome planu. Srijem, treba znati, ima najmanji broj hrvatskih udruga – samo sedam, tako da pojedina područja i mjesta uopće nisu pokrivena našom prisutnošću. Stoga je razumljivo da bi upravo ljudi angažirani oko Crkve mogli dati svoj vidni prinos u formiranju popisa. S druge strane, ne treba smetnuti s uma da su tijekom 90-ih godina srijemski Hrvati bili objekti etnički motiviranog nasilja, da je 16 osoba ubijeno, da je više od 25.000 ljudi moralo napustiti svoje domove, da je i dalje prisutan strah kod određenog broja Hrvata u Srijemu, što sve onda usložnjava bilo kakvo, pa i ovakvo djelovanje.

HR: Imate li uvida u to kako napreduje kampanja u Novom Sadu, gdje su Hrvati disperzirani?

 

U gradu Novom Sadu, u sredinama gdje su Hrvati više koncentrirani, a to je Petrovaradin, poslovi oko prikupljanja prijava za upis u popis birača idu lakše, nego li u samome gradu Novome Sadu, gdje su Hrvati umnogome disperzirani i gdje postoji samo jedna udruga s nekoliko desetina članova. Stoga je razumljivo zašto je tamo daleko teže identificirati Hrvate i putem aktivista stupiti s njima u komunikaciju. Znate, teško je očekivati da će se građani manjinskih zajednica sami od sebe prijavljivati u nekakve popise birača, kada država ne čini nikakve odlučujuće korake u tome smjeru, to jest kada je na djelu goli voluntarizam – ne vjerujem, kada bi u istoj situaciji bili građani čak i najrazvijenijih demokratskih država, da bi se na drugačiji način postizavao cilj. Treba znati i to da, kada su Hrvati u Vojvodini u pitanju, oni, dakako, s opravdanim razlozima imaju od svih manjina najviše izraženo nepovjerenje u državu Srbiju, budući da ona u skorašnjoj povijesti ne samo da nije sankcionirala etnički motivirano nasilje u pojedinim sredinama gdje Hrvati u Vojvodini žive, nego su pojedini dijelovi države – prije svega mediji i represivni aparat, bili u sustavu diskriminacije i kršenja ljudskih prava ovdašnjih Hrvata. Tim prije bilo bi zato za očekivati da predstavnici vlasti države Srbije, AP Vojvodine i lokalnih samouprava djeluju daleko više na planu pozivanja i ohrabrivanja građana svih nacionalnosti, a naročito hrvatske, da se upišu u popis birača svoje manjinske zajednice.

 

HR: Kako raditi medijsku kampanju bez novca?

 

Slikovito rečeno, slikati hiperrealističku sliku bačkog krajolika u ljeto bez kista i samo s crvenom, bijelom i plavom bojom. Iskreno, uz to je još i ponižavajuće! Također, ne dajući do sada nikakva financijska sredstva ne samo za medijsku kampanju nego ni za pokrivanje elementarnih troškova za druge aktivnosti, država odlučujuće pridonosi da se unutar zajednice stvaraju dodatne napetosti, budući da se zbog nemanja novca prostor odgovornosti u vodstvu zajednice za (ne)učinjeno može geometrijskom progresijom povećavati. Ovaj problem još više pogađa one manjine, kao što je hrvatska, koja ima slabije razvijeniju infrastrukturu, kadrovske potencijale i nacionalnu svijest, te ne previše zainteresiranu državu naroda kojemu pripadaju. Kako ćete napraviti, npr. radio »jingle«, kada za to imate tek minimalne pretpostavke? Da nije bilo susretljivosti pojedinih ljudi s Radio Subotice i entuzijazma dvadesetak osoba – od idejnih tvoraca, preko svirača, pa do čitača, tako što se ne bi ni napravilo. Ali i sami znadete za dosege i granice entuzijazma i, recimo to tako, partizanskih uvjeta djelovanja.

 

HR: Snimljena je radijska reklama HNV-a. gdje će se ona sve emitirati?

 

Cilj je da se emitira na svim radijskim postajama u sredinama gdje Hrvati žive u značajnijem broju. Do sada je, konkretno, na inicijativu Izvršnog odbora HNV-a dogovoreno da se reklama u kojoj se Hrvati pozivaju da se upišu u popis birača bez ikakve naknade emitira na Radio Subotici, Radio Yu Eco, Radio Somboru, Radio Apatinu, Radio Bačkoj u Baču, Radio Novom Sadu, a pregovara se da to bude emitirano i na radijskim postajama u Srijemu. Napomenuo bih i kako su na većini internetskih stranica koje postoje na hrvatskom jeziku u Srbiji, budući da je to bilo najjednostavnije, još od konca studenoga postavljeni reklamni oglasi i da se putem njih mogu skinuti formulari izjave, tako da cijela kampanja ima svoju pristojnu dinamiku. Te internetske stranice se mogu pronaći na adresama: www.hnv.org.rs, www.dshv.net, www.hrvatskarijec.rs. www.suboticadanas.info, www.zkvh.org.rs.

 

HR: Hoće li se snimati TV spotovi?

 

Ne može se reći da je to TV spot, no, snimljen je reklamni materijal, koji se tijekom prošlog vikenda počeo »vrtjeti« na pojedinim televizijskim kanalima u okviru emisija na hrvatskom jeziku. Također se pregovara da bude emitiran i u dijelovima programa koji postoji na srpskom jeziku. Ide prilog s poznatim glumcem iz Beograda Aljošom Vučkovićem, koji pred kamerama potpisuje izjavu za upis u popis birača i poziva Hrvate u Srbiji da učine isto. Nastojali smo da ova televizijska reklama prati osnovne elemente cijele medijske kampanje Hrvatskog nacionalnog vijeća – od vizualnog identiteta pa do osnovnog slogana. Plan je da se do kraja akcije – a to je početak ožujka sljedeće godine – napravi još nekoliko ovakvih priloga, te da svojim primjerom upisa još nekoliko javnih osoba u Srbiji pozovu građane hrvatske nacionalnosti u Srbiji da se odazovu akciji formiranja popisa birača hrvatske zajednice.

 

HR: Prate li, po vašem mišljenju, srbijanski mediji u dovoljnoj mjeri kampanju za upis u posebni popis birača?

 

Apsolutno ne! Čitajući, slušajući i gledajući medije u Srbiji, izuzme li se nekoliko sporadičnih, prigodničarskih, necjelovitih i kratkih informacija, građani Srbije jednostavno nisu u prilici saznati da se ovako što uopće događa u našoj državi, a kamoli da dobiju i nekakvu opširniju informaciju. To napose vrijedi za medije koji se financiraju iz državnog proračuna ili imaju status javnog servisa. Gledajući cijeli problem kroz ovu prizmu, može se s razlogom iskazati sumnja u namjeru države da se uspije glede formiranja popisa birača. Također, u komunikaciji s građanima može se primijetiti i to da su stanovitu zabunu među ovdašnjim Hrvatima izazvali i javni pozivi diplomatskih predstavništava Republike Hrvatske u Srbiji o prethodnoj registraciji birača za tamošnje predsjedničke izbore, koji su u nekoliko navrata – upravo početkom naše medijske kampanje – objavljivani u ovdašnjim tiskovinama. Naime, stvorila se određena konfuzija kod ljudi na koji se popis birača prijavljuju.

 

HR: U kojoj mjeri bi formiranje posebnog popisa birača pridonijelo boljem razvoju demokratskih procesa u Republici Srbiji?

 

Bio bi to jasan znak da je država Srbija spremna sebe odrediti i konstituirati, ne nominalno već i u zbilji, kao multietničku zajednicu. To bi, također, u perspektivi bila važna poluga za demontiranje dominantnog etnocentrizma i nacionalističkog naslijeđa, napose onog dijela koji se ticao ratnih događaja i uloge Srbije u njima, što je još uvijek značajna smetnja razvoju demokracije u Srbiji. Treće, ono bi utjecalo i na razvoj demokratskih procesa unutar manjinskih zajednica, jer postojeći načini autoreprezentacije vlasti unutar manjina, prije svega mislim na elektorski način biranja manjinskih samoupravnih tijela, imaju snažne obrise feudalnog i orijentalnog, što otvara cijeli niz problema, od legitimiteta predstavnika, preko naravi artikulacije interesa manjinske zajednice, pa do načina komunikacije i suradnje s državom.

 

HR: Očekujete li da netko od visokih političkih dužnosnika iz Republike Hrvatske pozove ovdašnje Hrvate da se upišu u posebni popis birača? 

 

Prvo, žalosno je to što se do sada nisu oglasili, a drugo, ne vjerujem da će se skoro netko oglasiti. Ovu negativnu ocjenu snažno krijepim na temelju dosadašnjeg iskustva i prakse odnosa Republike Hrvatske prema ovdašnjim Hrvtima. 

Naravno, bio bih itekako radostan da me se zbilja demantira, čak i ako bi se to zbilo makar i koncem veljače i tek jednim djelićem od onoga načina potpore kako je to politička elita i državna vlast Republike Mađarske učinila prema ovdašnjim Mađarima!