Arhiv tekstova

Biblioteka Šokačke grane od ovoga je vikenda bogatija za još dvije knjige: Zbornik radova s okruglog stola Urbani Šokci 3 – »Ugledni Šokci i Bunjevci«, te novi uradak oca i sina Rem, Vladimira i Gorana, naslovljen kao »Šokci u povijesti, kulturi i književnosti«, koji je iz tiska izašao nedavno i to u suradnji Šokačke grane i Filozofskog fakulteta u Osijeku. 

Nove su knjige predstavljene u svečanom foajeu osječkoga HNK u nazočnosti brojnih ljubitelja lijepe riječi. 

 

Za bolje razumijevanje prošlosti

 

»Pitanje šokaštva je u osnovi pitanje identiteta, što često i sam sebi postavljam, jer majka mi je Mađarica, otac Šokac, djetinjstvo sam proveo među kajkavskim Hrvatima, gimnaziju završio u Budimpešti, fakultet u Zagrebu, a živim i radim u Pečuhu, pa što sam stariji sve češće to pitanje stavljam na dnevni red. To je pitanje kojim se definiram prema sebi i prema drugima, a to pitanje postavlja i nova knjiga koja je pred nama, uradak Gorana i Vladimira Rema, i traži odgovore, baš kao što ih već 5-6 godina traži i udruga Šokačka grana kroz svoje projekte, od kojih me se najviše dojmio baš ovaj pod nazivom ‚Urbani Šokci‘ u kojemu i sam sudjelujem«, rekao je Stjepan Blažetin iz Pečuha.

I sljedeća je sudionica, Helena Sablić-Tomić, naglasak stavila na identitet, šokački identitet Osijeka, istaknuvši u prvi plan otvorenost Grada na Dravi za različite povijesne, kulturološke i antropološke priče i zbivanja. 

»Pred nama je vrijedna kulturološka povjesnica koja će pridonijeti boljem razumijevanju bliske nam prošlosti i otkriti identitet Osijeka kojega do sad nismo dovoljno poznavali, koja je prikupila na jednom mjestu iskustvo proučavanja šokačke povijesti, tradicije, baštine i literature i, naravno, iskustvo jednog Vladimira Rema koji je šokaštvu posvetio veći dio svoga stvaralačkog opusa, ali i Gorana, koji je energijom svoga oca krenuo istim putem. Baš Goran je bio taj koji je izdvojio šokačku književnost i ovom knjigom argumentirano, studiozno i kontekstualno upotpunjuje sve ono, što je vrlo diskretno naznačeno još u knjizi ‚Slavonski tekst hrvatske književnosti‘ ili recimo u ‚Šokačkoj čitanci‘«, istaknula je Helena Sablić-Tomić.

Sa svojih 240 stranica, lijepo i ukusno opremljena, ova će knjiga krčiti put do svojih čitatelja, baš zbog mamilica, tako dragih šokačkoj čitateljskoj publici, ali i onim drugima, koji nisu znali ili još uvijek ne znaju – što to Šokci jesu, lako dopadljivim pričama ili vješto donesenim skicama brojnih slavonskih-šokačkih autora. 

Prvi spomeni Šokaca

 

Vladimir Rem je vrlo emotivno govorio o najnovijem uratku, također stavljajući identitet u prvi plan, ponovno identitet Šokaca i šokaštva. 

»Šokci su ona grana hrvatskoga naroda koja danas živi u Slavoniji, naravno uvjetno rečeno, a potpunije bi bilo na prostoru omeđenom rijekama Ilovom, Savom, Dravom i Dunavom, što će reći i u Baranji, Srijemu pa i Bačkoj, mada ih ima u Mađarskoj i Rumunjskoj, ali i to je Podunavlje, a prije nekoliko stoljeća ta je grana nastanjivala prostore između Vrbasa i Une u Bosni i ono što vrijedi naglasiti je šokački Hrvati«, rekao je Vladimir Rem. 

Više je vrela o prvom spomenu šokačkih Hrvata – Šokaca, no Vladimir Rem je došao do najstarijega, a spominje se u fermanu turskoga sultana Ahmeta I.  godine 1615. Neki će autori tvrditi kako je polazna godina 1633., što je također točno, jer to je godina imenovanja biskupa Jeronima bosanskim i srijemskim biskupom, dok će neki za polazište uzimati 1653. godinu, vrijeme kada Turci pojačavaju zulum u Bosni a austrougarska vojska s Eugenom Savojskim se povlači i s njom 40-50 tisuća Hrvata-Šokaca iz Bosne. I oni se nastanjuju najčešće u Slavoniji, mada dio odlazi preko Dunava. Danas se Šokci poznaju po govoru, po svojim pučkim, narodnim pjesmama, po ruhu i odijevanju, po svojoj osebujnoj tradicijskoj kulturi i po svojim posebnostima, po kojima ih razlikujemo od ostalog pučanstva Slavonije, Baranje i Srijema.

Posljednji je o knjizi govorio Goran Rem, spomenuvši Ines Matijević, autoricu naslovnice, što je u stvari odgovor na naslovnicu knjige Vladimira Rema od prije 22 godine »Šokadija i Šokci«, koju je ilustrirao poznati vinkovački umjetnik Joza Matoković. Govoreći o identitetu, Goran spominje Šokicu Ilije Okrugića, koju smo imali prilike vidjeti i na daskama osječkoga HNK, a u središtu dramske radnje su obiteljska, intimna i ratna tragedija, egzistencijalna ugroza koja je tako čest pratitelj šokačkoga roda.

Goran je predstavio i novi zbornik, naslovljen Urbani Šokci 3 – Ugledni Šokci i Bunjevci, koji na 390 stranica donosi dvadesetak radova a koncipiran je u tri dijela: Baštinici, Dokumentarij i Interpretacije. Možda je važno spomenuti da su tu i radovi sudionika iz Vojvodine: Jasne Melvinger, Alojzija Stantića, Stjepana Beretića, Milovana Mikovića, Stevana Mačkovića i Marije Šeremešić.

Slavko  Žebić