Arhiv tekstova

Razdoblje od 1952. do 1969. godine u povijesti hrvatske književnosti nazivamo drugom modernom jer joj je s modernom (1892.-1914.) zajednička usmjerenost na europsku i svjetsku književnost. Za poslijeratnu je hrvatsku književnost presudna bila 1952. godina jer se tada pojavio novi naraštaj pisaca koji će preporoditi književnost svoga vremena. Književnike toga vremena dijelimo u dvije skupine; prvoj poslijeratnoj književnoj generaciji pripadaju pisci okupljeni oko književnoga časopisa »Krugovi«, koji je pokrenut 1952., i po kojemu su prozvani »krugovašima«, drugoj poslijeratnoj književnoj generaciji pripadaju pisci okupljeni oko časopisa »Razlog« (1961.), po njemu prozvani »razlogovcima«.

Krugovaška se generacija zalagala za estetsku obnovu književnosti podržavajući pravo na razliku i na vlastiti izraz. Dolazi do oslobađanja književnosti od utjecaja politike, odnosno soc-realističke tematike. Književni kritičar i urednik »Krugova« Vlatko Pavletić uvodno objavljuje esej »Neka bude živost!« tražeći umjetnički pluralizam. Krugovaši su kozmopolitski orijentirani, otvaraju hrvatsku književnost vanjskim utjecajima, zanimaju se   za  književnu teoriju i kritiku Amerike. Najistaknutiji predstavnici krugovaša  (i njihovi suputnici) su: Nikola Miličević, Slobodan Novak, Zvonimir Golob, Slavko Mihalić, Josip Pupačić, Milivoj Slaviček, Vlatko Pavletić, Miroslav Slavko Mađer, Ivan Slamnig, Vlado Gotovac, Antun Šoljan. Priklonili su im se i njihovi suvremenici, pisci iz prethodnoga razdoblja Vesna Parun i  Jure Kaštelan.

Pjesništvo karakterizira širenje tematskih prostora na svakodnevne probleme i beznačajna zbivanja. Osnovne su značajke artizam i eksperimentiranje. Najčešće se rabi jezik ulice, idiomi zavičaja i urbani žargon. Najznačajniji pjesnici  su Slavko Mihalić i Ivan Slamnig, a oko njih se grupiraju drugi  pjesnici. Prozu 50-ih godina predstavljaju: Vjekoslav Kaleb, Vladan Desnica , Petar Šegedin, Ranko Marinković, Mirko Božić  (pišu otprije), te krugovaši Slobodan Novak, Antun Šoljan, Ivan Raos. Dramsko stvaralaštvo ponešto zaostaje za pjesništvom i prozom. Značajan utjecaj imaju Krležine drame. Najistaknutiji predstavnici su Ranko Marinković i Marijan Matković.

Razlogovci su okupljeni oko časopisa »Razlog« koji je izlazio od 1961. do 1968. godine. Časopis promiče pjesništvo, književnu kritiku i esejistiku. Razlogovci se nastavljaju na krugovaše i njeguju pluralizam u pjesništvu, tragaju za vlastitim izrazima, pod utjecajem filozofije stvaraju intelektualno pjesništvo izjednačavajući književna i filozofska nastojanja. 

Pjesništvo je pojmovno nekumunikativno, neritmično i nemelodiozno. Česte su pjesme u prozi, grafička i vizualna lirika. Tematika je raznovrsna: egzistencijalna i  etička pitanja,  beznađe i praznina, urbani život s pripadajućim žargonom. Proza je manje zastupljena, a po uzoru na američkog pisca J.D. Salingera (»Lovac u žitu«) javlja se »proza u trapericama«.   Središnji lik te proze je buntovan mladić, gradski frajer koji se ne uklapa u društvenu sredinu, nego sa svojom klapom osporava društvene norme. Predstavnici »jeans proze« su: Antun Šoljan, Zvonimir Majdak, Alojz Majetić i Ivan Slamnig. Dramski su pisci još uvijek pod utjecajem Krleže, no počinju se razvijati i nešto drukčiji pristupi (neverbalni teatar, poetski i teatar apsurda). Najistaknutiji dramski pisac je Antun Šoljan.