Arhiv tekstova

Premda koalicija Saveza vojvođanskih Mađara i Demokratske stranke u Subotici nije formalno raskinuta, nakon sjednice Skupštine Grada u ponedjeljak, 18. siječnja, politički odnosi u gradu su, blago rečeno, uzdrmani. Neposredni povod bio je prijedlog gradonačelnika Saše Vučinića (DS) da se, sukladno prethodno usvojenoj odluci o novom sastavu Gradskog vijeća, dva člana iz redova SVM-a razriješe dužnosti nakon čega je predsjednik SVM-a i vijećničke grupe István Pásztor predao ostavke svih SVM-ovih članova Gradskog vijeća, a ubrzo poslije toga vijećnici ove stranke  napustili su sjednicu. Inače, tenzije između koalicijskih partnera rasle su od samog početka sjednice Skupštine, a odluke dnevnog reda usvajane su osim glasovima Koalicije Za europsku Suboticu (DS, G17, DSHV) i glasovima vijećnika Bunjevačke stranke Vojvodine, Socijalističke stranke Srbije i Demokratske stranke Srbije. SVM je optuživao demokrate da su »natpisali« koalicijski sporazum te da je riječ o osveti zbog toga što SVM nije podržao republički proračun, a iz DS-a su ponavljali kako je za sukob kriv SVM koji već duže vrijeme blokira rad Gradskog vijeća i time krivicu za nefunkcioniranje grada svaljuje na DS.     

 

Samo upozorenje?

 

»Ovo može biti jednostavno samo upozorenje, odnosno stavljanje u izgled nečega većeg, nekakvog ozbiljnijeg problema koji bi mogao nastati u odnosima između dvaju koalicijskih partnera, jer Subotica je zapravo bila žrtva odnosa mađarskih stranaka prema republičkom proračunu. Hoće li  se ta vrsta žrtve dogoditi na pokrajinskoj razini – ne znam, ali za sada još uvijek nije. Za sada su još uvijek zajedno u vlasti u Pokrajini. Moguće da je ovo stavljanje u izgled nečega što bi se moglo dogoditi«, kaže Marko Blagojević iz Cesida.

On kaže kako lokalna skupština može nastaviti funkcionirati s novom većinom, koja je već nastala, te dodaje da u Pokrajini zastupnici mađarske liste nisu bili neophodni za većinu i bila je dobra volja koalicijskih partnera da ih prihvati kao koalicijske partnere. »Jednako tako u Subotici je bila dobra volja DS-a i njihovih koalicijskih partnera da se vijećnici mađarske liste priključe toj koaliciji, što je potpuno normalno i logično«, kaže Blagojević.

Kada je riječ o odluci mađarskih zastupnika da ne glasuju za republički proračun, on kaže kako su na to imali potpuno pravo, te da bi se o državnom proračunu zapravo svaki zastupnik ponaosob trebao izjašnjavati, a ne stranke kao cjeline.

»Zastupnici se ponašaju kao roboti i onda svi zajedno glasuju kako god da je to, i to je jedan od ključnih problema našeg parlamentarnog života, zato što zapravo pravog parlamentarizma nema, nego životom parlamenta upravljaju stranke. One kontroliraju zastupničke mandate, a ne građani koji bi zapravo trebali preko zastupnika vršiti nekakvu zakonodavnu vlast. I naravno da zastupnici imaju pravo ne glasovati za proračun, ali postoji na političkoj razini problem koji može odatle  proisteći. Kada su odlučili ne glasovati, onda su valjda u tom trenutku bili svjesni da na jednoj drugoj političkoj razini u odnosima s koalicijskim partnerima mogu nastati nekakvi problemi. Jednako kao što oni imaju pravo ne glasovati za proračun, tako njihovi koalicijski partneri imaju pravo ne želeti ih uz sebe. Ali to su sve odnosi koji se odvijaju na političkoj razini.«

 

Nije samo subotički 

incident

 

Događaj u subotičkoj skupštini očekivan je za politologa iz Novog Sada Dušana Radosavljevića,  koji također ističe kako je riječ o revanšu Demokartske stranke zbog glasovanja o državnom proračunu i pokušaju displiniranja SVM-a.

»S druge strane, očigledno je da SVM mora tražiti izlaz iz situacije u kojoj se nalazi već duže vremena, jer za SVM je Subotica strateški vjerojatno najbitnija sredina u Vojvodini u kojoj oni imaju dugoročne interese i očigledna je stvar da i po cijenu odnosa u Subotici, SVM traži novu opciju. Koja će to nova opcija biti? Stranke nacionalnih zajednica imaju, da tako kažem, otvorene sve opcije i one moraju surađivati s onim tko bude na vlasti. Tako je očigledno da SVM prakticira ovdje jednu veliku pragmatičnost, premda može djelovati na prvi pogled da je u subotičkoj skupštini povučen gubitnički potez.«

Radosavljević smatra kako nije isključeno da događaji na sjednici Skupštine Grada mogu utjecati na međudržavne srpsko-mađarske odnose. 

»SVM je apsolutno reprezent interesa mađarske zajednice u Vojvodini, odnosno šire, u Republici Srbiji. To je stranka koja je vrlo respektabilna s brojem zastupničkih manadata kako u pokrajinskom, tako i u republičkom parlamentu. S druge strane, moramo biti apsolutno sigurni u to da takav svoj autoritet zasniva i na velikoj podršci mađarske države, koja je članica EU. Predsjednik Republike Mađarske László Solyom dolazi u ožujku u posjet Subotici, odnosno SVM-u, i to nije međudržavni posjet, već posjet svojim sunarodnjacima u drugoj državi. Tako da ne treba isključiti niti tu moguću priču. S druge strane, pokrajinska se Vlada ne može zamisliti bez pripadnika mađarske nacionalne zajednice. Tko je sad tamo stranački prisutan to je druga priča, ali pokrajinska Vlada ne može imati atribute pokrajinske ako nema pripadnike više nacionalnih zajednica. Znači, ta priča koja je u subotičkoj skupštini, po mom mišljenju, dosta neoprezno urađena, a urađena je tako da se malim kolacijskim partnerima pokažu zubi, što se pokazuje već od donošenja proračuna, jest priča koja može dodatno usložiti ovu situaciju – najprije u pokrajinskoj skupštini i tijelima vlasti, a u republičkoj može dovesti do daljnje nestabilnosti republičke Vlade. István Pásztor, kao jedan vrlo ozbiljan i pragmatičan političar, jako dobro zna zašto je to uradio, odnosno sigurno zna i koje adute ima kad je to uradio«, smatra Radosavljević, te dodaje kako događaj u gradskoj skupštini nije bio samo subotički incident.

 

Sukob je odobren iz 

Beograda

 

»Očigledno je da postoje takvi interesi u politici koje, recimo, DS može lakše izmiriti s pripadnicima svih onih stranaka koje su u Subotici od 1990. na ovamo bile ono što se zove protiv liberalnih, europskih i drugih tendencija, a da ne može naći dogovor sa SVM-om, u ovom trenutku najjačom strankom mađarske nacionalne zajednice i, moramo priznati, najjačom pokrajinskom strankom. U ovim sukobima s Demokratskom strankom često se zaboravi da su pripadnici SVM-a bili najjači reprezent interesa pokrajine Vojvodine. Mislim da se i ta dimenziju mora imati u vidu kad se govori o subotičkom sukobu, i meni nije jasno i uopće ne vjerujem da je lokalni odbor DS-a sam ušao u sukob s lokalnim odborom SVM-a u Subotici a da to nije bilo odobreno od tijela  stranke, u ovom slučaju mislim iz Beograda, ne iz Novog Sada«, kaže Radosavljević 

Na pitanje što se može očekivati, on kaže kako se uzda u pragmatično viđenje i DS-a i SVM-a, jer ova situacija ne ide naruku ni jednima ni drugima.

»Vlast u Subotici iz koje bi bili isključeni pripadnici SVM-a sigurno ne bi mogla imati šire uporište u samoj Subotici. Kad kažem SVM mislim na pripadnike mađarske nacionalne zajednice. Prema tomu, ako se u Subotici drži vlast koja će isključivo biti monoetnička to neće biti dobro za razvoj i bilo koje prespektive Subotice, a to ugrožava i europske prespektive pokrajine Vojvodine, ali i Republike Srbije u cjelini.«

 

Neće razbijati

zajednički krčag

 

Politikolog Jovan Komšić smatra kako ipak nema velikih razloga za dramatizaciju, te da je ono što se dogodilo uobičajeni dio života u lokalnoj politici, pa i na višim razinama gdje postoji političko natjecanje među interesima različitih stranačkih i drugih organizacija.

»Mislim kako nema razloga da se ovaj događaj uzima kao indikator nekog lošeg početka nove faze politike u Subotici, Vojvodini, Srbiji, koja onda može rezultirati mnogo gorim posljedicama. Kada bi se akteri političkog konflikta u Subotici odlučili za jedan loš scenarij i za razinu kapriciozne politike koja bi eleminirala bilo kakve pretpostavke zajedničke suradnje, i ako bi stranka vojvođanskih Mađara odlučila posvađati se sa svim akterima u dosadašnjim koalicijama, znači na republičkoj, pokrajinskoj i lokalnoj razini, onda bi dovela u pitanje i veliku koaliciju i europski kurs Srbije i raspisivanje novih izbora, i faktički, zbog neriješenih međusobnih problema, napravila mnogo veće nevolje i samoj sebi. Narod to kaže ‘odsjeći granu na kojoj sjediš’«, smatra Komšić ali ističe, kako ni u interesu DS-a nije da se toliko uzburkaju političke vode, te da se ovo može smatrati »nekom vrstom, uvjetno rečeno, radikalizacije nekih konkretnih poteza i neriješenih problema od ranije u Subotici, i to će biti razlog da se svi akteri u Subotici vjerojatno u nekom sljedećem slučaju nađu na novoj poziciji koja neće značiti razbijanje zajedničkog krčaga iz koga piju vodu«.

 

Subotica kao zajednička politička kuća

 

Komšić smatra kako će dani koji dolaze ipak pokazati da će se poslije tog odmjeravanja snaga i zaoštravanja političkih pozicija, naći neki modus vivendi i za političke stranke vojvođanskih Mađara i za Demokratsku stranku i ostale predstavnike, i da će Subotica ipak biti grad u kome je moguće živjeti s lokalnom samoupravom koja zastupa interese svih građana i njihovih zajednica.

On podsjeća kako komparativna iskustva i teorijska saznanja pokazuju da u etnički heterogenim i kulturološki složenim zajednicama jedini modus održive politike, koji se često čini neučinkovitim, jest maksimizacija političke većine, koja podrazumijeva da se svatko od aktera u  tom političkom savezu odrekne uloge glavnog igrača i da svi ravnopravno dogovaraju politiku kojom rješavaju probleme građana. 

»U ovom konkretnom slučaju to znači da se i DS i SVM slože s okolnošću da Subotica treba biti zajedničkom političkom kućom za političke predstavnike svih građana. Ona ne može biti metropola vojvođanskih Mađara u kojoj će oni imati ključnu riječ bez obzira na ostale zajednice, ali ne može biti niti metropola nekih drugih političkih interesa koji neće respektirati interese trećine populacije Subotice i interese njihovih političkih organizacija, to znači vojvođanskih Mađara, s obzirom da se zajednički udružuju na političkoj platformi koja treba Vojvodinu, Suboticu, Srbiju uključiti u bolju prekograničnu suradnju, u normalizaciju odnosa u regiji, približiti ih standardima EU da svi postanemo članovi EU, da granice budu otvorene, da se surađuje između Subotice i Segedina u realizaciji niza zajedničkih i to vrlo konkretnih interesa građana, između Subotice i Osijeka, itd.

Tako da u ovom kontekstu sve što se dešava može zabrinuti promatrače, pa i građane Subotice, koji očekuju da njihovi interesi budu bolje respektirani, koji očekuju da gradska uprava bude jeftinija, racionalnija, da ima kvalitetenije uvjete, koji očekuju da gradska uprava prije svega misli na interese građana, a ne na interese jednog užeg političkog sloja koji stranke organiziraju i drže u lokalnom parlamentu«, kaže Jovan Komšić. 

S. Mamužić