Arhiv tekstova

15. siječnja 1780.

 

Okončano je uvođenje slobodnog kraljevskog grada Maria Theresiopolis (Subotica, Szabadka) u stvarni posjed samih zemljišnih površina i pripadajuće plodouživanje. Završni čin je obavljen na Palićkoj pustari, a prije toga na Kelebiji, Tompi, Nagyfenyu (Žedniku) i Čantaviru. 

 

15. siječnja 1911.

 

U Subotici je rođen Ante Šokčić, vrstan liječnik, specijalist za uho, grlo i nos. Poslije Drugog svjetskog rata, utemeljivač je i prvi upravitelj Vojne bolnice u Subotici, šef ORL odjela Vojne bolnice u Petrovaradinu, čelnik Odjela ORL, kasnije Klinike Vojno-medicinske akademije u Beogradu, te profesor na istoj Akademiji, u činu sanitetskog pukovnika JNA. Umro je 3. prosinca 1980.

 

16. siječnja 1821.

 

Rođen je Pál Jámbor Hiador, subotički župnik, prevoditelj, ravnatelj ovdašnje gimnazije, te dulje vrijeme zastupnik u Zemaljskom saboru Ugarske. Pisao je pjesme, prozu, publicistiku. Autor je više od 20 djela. Umro je 14. travnja 1897.

 

16. siječnja 1924.

 

U Horgošu je rođen Aleksandar Tišma, književnik, prevoditelj, akademik. Autor je više zbirki pjesama, pripovijedaka, romana i putopisa. U svojim proznim  djelima, čvrsto ambijentiranim u Vojvodinu, ispisao je društvenu i psihološku dramu ratnih i poratnih godina u nas. Dobitnik je više domaćih i stranih prestižnih književnih nagrada. Umro je 2001.

 

17. siječnja 1916.

 

Umro je Antonije Hadžić Tona, pravnik, pisac, istaknuti kulturni djelatnik i političar. Dugi nz godina bio je tajnik, a potom predsjednik Matice srpske u Novom Sadu, ravnatelj Srpskog narodnog pozorišta i dr. pisao je prozu, kritiku i njegovao prijevod. Rođen je u Subotici, 20. veljače 1857.

 

17. siječnja 1995.

 

Ispred i u zgradi u kojoj je 13. rujna 1910. pionir jugoslavenske kinematografije Aleksandar Lifka, otvorio prvi stalni kino u gradu, započelo je obilježavanje 100. obljetnice pokretnih slika – filma u nas. U dvorani nekadašnjeg kina projicirani su filmovi iz zaostavštine Aleksandra Lifke, braće Lumìere i Sergeja Eisensteina.

 

18. siječnja 1970.

 

Utemeljeno je Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Bunjevačko kolo, a za prvog predsjednika izabran je Ivo Stantić, pravnik i dugogodišnji sudac Privrednog suda u Subotici. Sredinom 90-ih društvo je preimenovano u Hrvatski kulturni centar Bunjevačko kolo, na čelu s odvjetnikom Belom Ivkovićem. 

 

19. siječnja 1756.

 

Plemićku povelju s grbovnicom stekla je obitelj Jerolima Vukovića. Plemstvo im je u Bačkoj županiji proglašeno 28. Lipnja iste godine. Prezime Vuković veoma je rašireno među bunjevačkim Hrvatima.

 

19. siječnja 1788.

 

Tijekom XVIII. stoljeća u Subotici su utemeljene tri bratovštine: Bratovština svetog Franje, Bratovština svetog Mihovila i Bratovština kršćanskog nauka, razvivši zapaženo dušobrižničko djelovanje među ovdašnjim pukom. Međutim, prema ukazu cara Josipa II., kojemu su katolički redovi bili trn u oku, većinom bivaju ukinuti ili lišeni prava odgajanja mladeži, a njihova imovina mahom prelazi (19. siječnja 1788.) u ruke svetovnih vlasti.

 

19. siječnja 1951.

 

Novim sustavom prodaje, novim cijenama robe široke potrošnje, uvođenjem novčanih kupona umjesto potrošačkih bonova i točkica, postupno počinje ukidanje svih administrativnih ograničenja u prodaji mnogih artikala široke potrošnje.

 

20. siječnja 1834.

 

Upravu, administraciju i pomoćno osoblje grada čine 82 viša i 149 nižih službenika, po nacionalnoj strukturi su: 134 Dalmata i Ilira (mahom Bunjevaca i nešto Srba), 75 Mađara, 17 Nijemaca, po 2 Čeha i Slovaka, te jedna Židovka. Prosječna plaća viših namještenika bila je 265 forinata, a nižih 58 forinata godišnje. Najvišu plaću primao je župnik – tisuću forinata, ali je on ima obvezu izdržavati i svoje kapelane. 

 

20. siječnja 1919.

 

Okončano je žigosanje austrougarskih i bugarskih banknota, kao platežnog sredstva na teritoriju novouspostavljene države – Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Nakon nekog vremena krijumčari su prošvercali u grad znatnu količinu novčanica s krivotvorenim žigom. Stoga su gradske vlasti pristupile markiranju već označenih banknota, uklanjajući krivotvorene.

 

21. siječnja 1871.

 

Održana je osnivačka skupština Subotičkog ženskog društva Ljubav, čiji je cilj bio: »… odgoj i pružanje pomoći siročadi nakon navršene šeste godine, naročito djevojčicama …«. Pravila su potpisale supruga Petra Manića (predsjednica), te supruge Istvána Franzera i Ljudevita Parčetića.

 

21. siječnja 1929.

 

Prema novoj administrativno-teritorijalnoj podjeli Subotica je ušla u Bačku oblast, koja potonjih godina prerasta u Dunavsku banovinu sa sjedištem u Novom Sadu. Tada je ukinut i institut velikog župana (nadžupana), a također je ukinut i status Subotice, kao slobodnog kraljevskog grada.

 

21. siječnja 1975.

 

Rođen je Oliver Dulić, liječnik, političar. Školovao se u Subotici, a Medicinski fakultet završio u Beogradu. Bio jedan od vođa studentske oporbe, u Demokratskoj stranci dopredsjednik, predsjednik Općinskog odbora, potom načelnik Sjevernobačkog okruga, dopredsjednik Pokrajinskog odbora DS-a, zastupnik u Skupštini Srbije i Crne Gore, te predsjednik Skupštine, a sada je ministar za prostorno planiranje i zaštitu životne sredine.

 

21. siječnja 1977.

 

Tijekom svojih istraživanja arhivske građe u Beču, Gáspár Ulmer, viši stručni suradnik Povijesnog arhiva Subotica, među starim je rukopisima otkrio kartu Subotice iz 1697. godine. Na njoj se jasno raspoznaju konture subotičke utvrde, danas franjevačke crkve i samostana. Kartu je izradio inženjer De Spaar, časnik vojvode Eugena Savojskog, nakon što je pod Sentom porazio Osmanlije.