Arhiv tekstova

Muška i ženska ekipa odbojka Subotice, poslije godina stagnacije, ponovno se vraća na velika vrata domaćeg, ali i međunarodnog odbojkaškog sporta. Prva ekipa ŽOK Spartaka izborila je plasman među 16 najboljih europskih momčadi koje se bore za naslov Challenge cupa i trenutačno zauzima drugo mjesto u Superligi, dok se muška momčad  bez poraza nalazi na prvom mjestu Druge lige i navješćuje realne šanse za povratak u viši rang ligaškog natjecanja. Boris, član prve muške postave, i Bojana Faćol, igračica druge ženske ekipe, u ovom trenutku su jedinstveni subotički odbojkaški par brata i sestre koji uspješno nastupaju u svojim ekipama i zajedno predstavljaju lijepu budućnost odbojke u Subotici.

»Devet uzastopnih pobjeda u natjecanju Druge lige, uz pobjedu protiv Petrovaradina u derbi susretu dvije dotad neporažene momčadi, donijele su nam jesenski naslov i startnu poziciju pred nastavak prvenstva koncem sljedećeg mjeseca. U momčad se na početku prvenstva vratilo nekoliko igrača i uz veliki trud i i stručni angažman našeg trenera Gorana Ilića uspjeli smo se uigrati i zaigrati na razini povratka u viši rang natjecanja. Istina, na početku prvenstva glavni cilj je bila stabilizacija situacije u klubu i stvaranje nove momčadi, a nakon prvih rezultata se vidjelo kako je ekipa spremna za ozbiljnije rezultate. Pobjeda protiv Petrovaradina, kada smo uspjeli ‘preokrenuti’ 0-2 do konačnih 3-2, potvrdila je snagu momčadi i opravdanost namjere da se izbori plasman u Prvu ligu«, pojasnio je situaciju u muškom klubu Boris Faćol.

 

TEHNIČAR PEDAGOG

 

»Igram na svom starom mjestu tehničara i moja osnovna zadaća je razigrati sve članove postave koja, izuzev par starijih igrača, po svojoj mladosti ima prosjek od 19-20 godina. Zbog obveza na Fakultetu za sport i fizičku kulturu, gdje studiram u Novom Sadu, ponekad mi ih je teško uskladiti s redovitim treninzima, ali uvijek uspijem odraditi barem tri treninga tjedno s ekipom, plus po koji trening u Novom Sadu s momčadi ‘AS’, na čijim treninzima ponekad gostujem. Želio bih biti uspješan na oba ‘fronta’, te uz diplomu sportskog pedagoga u budućnosti igrati prvo u Prvoj ligi, a potom i u Superligi, gdje je i mjesto OK Spartaku«, zaključio je Boris i riječ prepustio svoj mlađoj sestri Bojani.

 

NAJVEĆA ŽELJA – 

PRVA EKIPA   

 

»Pod stručnim nadzorom trenera Zorana Molnara svakodnevno treniram i igram za drugu ekipu ŽOK Spartaka, koja se natječe u Drugoj ligi. Igram, kao i moj brat, na poziciji tehničara, što je također oduvijek moja osnovna pozicija u timu. Prema riječima stručnjaka imam ‘mekane prste’ i dobru tehniku, a trebala bih poraditi na boljoj igri u bloku«, ukratko je rezimirala svoj igrački profil Bojana Faćol i nastavila.

»Odlične igre naše prve ekipe, koju redovito gledam na svim domaćim susretima, predstavljaju veliki motiv i podstrek za još bolji rad na treningu i nastupe na utakmicama druge ekipe u kojoj igram. Moja velika želja je prelazak u redove prve ekipe, a željela bih ove godine ući u državnu kadetsku reprezentaciju. Pohađam drugi razred Građevinske škole i uspjevam uskladiti sve školske i odbojkaške obveze, iako je to ponekad malo teže, jer moram puno učiti, ali i mnogo trenirati. Nemam baš previše slobodnog vremena, preko tjedna su škola i treninzi, a vikendom ligaški susreti, ali uspijem ponekad malo izaći s svojim drugaricama, uz konstantno dopisivanje i komunikaciju na internetu. No, nije mi teško jer zbilja mnogo volim odbojku i željela bih jednog dana postati i profesionalna igračica. Naravno, uz sport ne bih željela zapostaviti ni naobrazbu i nakon svršetka srednje škole i ja, poput mog brata, namjeravam upisati Fakultet za sport i fizičku kulturu i još jače povezati svoju ljubav prema sportu.