Arhiv tekstova

Podrijetlo Hrvata, odnosno kojoj skupini naroda pripadaju, predstavlja pitanje koje još uvijek nije riješeno. Kroz povijest se javljalo nekoliko teorija o pitanju - kojoj skupini naroda pripadaju Hrvati. 

 

Teorije

 

Slavensku teoriju, odnosno teoriju da Hrvati pripadaju slavenskoj skupini naroda, postavio je i bio njen prvi zagovaratelj Franjo Rački. Po ovoj teoriji Hrvati pripadaju južnoslavenskoj skupini naroda i zajedno s ostalim južnoslavenskim narodima oni su se doselili na današnje prostore. Ova teorija je zastupana za vrijeme pokreta, a pogotovo za vrijeme Kraljevine Jugoslavije i SFRJ, kada su istraživanja o drugom podrijetlu bila zabranjivana radi prikazivanja jedinstva naroda bivše Jugoslavije, pa je možemo smatrati jugoslavenskom i panslavističkom idejom.  

Teorija o gotskom podrijetlu Hrvata zasniva se na spisu Historia Salonitana Tome Arhiđakona iz 13. stoljeća, po kojoj su Hrvati nastali od slaveniziranih Gota. 

Treća teorija o iransko-kavkaskom podrijetlu Hrvata dugo vremena je bila nepoznata, a njeno istraživanje zabranjivano i pokraj velikog broja dokaza, radi zastupanja teorije o slavenskom podrijetlu, i tek se zadnjih 20-tak godina ozbiljnije pristupilo istraživanju ove teorije. Ova teorija kaže da su se Hrvati doselili iz Irana, a zasnovana je na nekoliko arheoloških dokaza na kojima se spominje ime Harahvaiti, kao i na nalazu dvaju natpisa na području ušća Dona u Azovsko jezero (zaljev Crnog mora), tzv. Tanaiskim pločama iz 200. godine (koje se čuvaju u muzeju u Petrovgradu), s imenima Horoathos i Horuathos, a koji se mogu povezati s hrvatskim imenom, te na sličnosti imena Hrvat s imenom perzijske pokrajine Harahvatije (područje današnjeg Afganistana oko grada Herata). I danas postoji u blizini grada Kandahara mjesto Haravacija. U prilog ovoj teoriji ide i to da se i danas u tim područijima u Afganistanu mogu vidjeti isti pleterni ukrasi kakve nalazimo u Istri, Dalmaciji i otoku Krku, kao i ženske pregače s područja primorske hrvatske koje su identične onima iz Afganistana. Ono što sa sigurnošću možemo pratiti je put Hrvata iz Irana preko Afganistana, pa od obala Crnog mora do područja Krakova (današnje Poljske), gdje su krajem 4. stoljeća osnovali Bijelu Hrvatsku i gdje od mnogobrojnijeg slavenskog stanovništva prihvaćaju jezik, ali zadržavaju ime.

Dolazak Hrvata na područje Dalmacije i Panonije

 

Prvi narod na čije tragove nailazimo na području Hrvatske (i ostalom dijelu Balkanskog poluotoka) jesu Iliri, narod indoeuropskog podrijetla, koji se naselio na ovdašnje područje oko 1300 godina prije Krista. Iliri su bili u čestim ratovima s Rimskim Carstvom. Rim ih je pokorio i romanizirao 9. godine poslije Krista. Rimsko upravljanje ovim područjem završava se 476. godine kad su Goti osvojili Zapadno Rimsko Carstvo, zavladali njime, pa tako i Dalmacijom i Panonijom. Bizantski car (Istočno Rimsko Carstvo) Justinijan pokrenuo je veliki rat za povrat izgubljene vlasti. Rat je trajao od 535. do 555. godine. Unatoč tome što su Goti u svoj savez pozvali Slavene, koji su 548. godine prvi put stupili na tlo Panonije i Dalmacije, gotska država je uništena i uspostavlja se vlast Bizanta. Bizantsku vlast je ubrzo ugrozila provala Avara i slavenskih plemena krajem 6. stoljeća, koji su preko Srijema i Bosne pustošili Panoniju i Dalmaciju.

Upravo je ova provala ključna za dolazak Hrvata na prostor Panonije i Dalmacije. Na poziv bizantskog cara Heraklija 7 hrvatskih plemena krenulo je s područja Bijele Hrvatske (Krakov), između 627. i 640. godine, prema Panoniji i Dalmaciji u borbu protiv Avara. Budući da su jedni s drugima ratovali nekoliko godina, Hrvati su nadvladali i pobili neke od Avara, a ostale su prisilili na podložnost. I tako je od tog vremena ova zemlja zaposjednuta po Hrvatima, a u Hrvatskoj (Hrobatia) još postoje potomci Avara, i njih se prepoznaje kao Avare (De administrando imperio, gl. XXX)«.

U sljedećem broju: 

Dolazak na Jadran