Arhiv tekstova

»Autobus je prazan. U njemu smo samo jedna žena koja sjedi na prvom sjedalu i razgovara s vozačem i ja, smještena na sjedalu broj dvadeset. Prošli smo Slavonski Brod i putokazi već duže vrijeme najavljuju Bajakovo. Bajakovo označava kraj puta. Iza njega, kao da ničega drugog nema. Iza je još samo jedno veliko Ništa koje vreba kao u Endeovoj ‘Beskrajnoj priči’, a u koje se nas troje spremamo ući. Kroz zamagljen prozor promatram smeđa prostranstva izorane zemlje, kuće bez fasada natopljene kišom, blato u dvorištima, vrane koje lete, veliko sivo nebo uokvireno staklom autobusa u kojem se osjećam sigurno, kao u svemirskom brodu koji probija granice prostora i vremena u kojem sam dosad živjela. Jednoličan glas žene koja ne prestaje pričati s vozačem poručuje mi kako je sve u redu. Kako ne trebam brinuti ni o čemu. Kako je to što sam se potpuno neplanirano našla u ovom autobusu na putu u drugi svemir, sasvim prirodna stvar. Kako nisam pogriješila. Kako je to što sam jutros, umjesto cekera za tržnicu zgrabila putovnicu i otišla, naškrabavši svome mužu patetičnu poruku na komadu papira, bilo jedino moguće rješenje. Posljednji pokušaj već pomalo ocvale princeze da probudi svoga princa iz stogodišnjeg sna i natjera ga da potrči. 

Ali što ako ne dođe za mnom? Što ne poželi da mu se vratim?«

 

Povratak u Beograd

 

U središtu romana »Recepti za sreću«  je tridesetpetogodišnja Tanja koja se upravo uoči bombardiranja Beograda 1999. godine iz Zagreba vraća u rodni Beograd. U Beogradu se susreće s prijateljicama iz djetinjstva i s njima raspravlja o uspjesima, sreći, politici, seksualnosti, ljubavi. Autorica je roman koncipirala tako da »pušta« junakinje da pričaju svoje životne priče. Ipak, priča Beograđanke Tanje, koja se nakon udaje preselila u Zagreb, čini se ključnom, jer otvara i bolna pitanja o nacionalnim predrasudama, ratu, relaciji Beograd – Zagreb. Dok šeće rodnim gradom, Tanja ga gotovo više i ne prepoznaje – izgubila se njegova nekadašnja urbanost, zavladale su neke kvazitradicionalne vrijednosti. No, ona se i sama suočava s time da je postala stranac, pa prkosno odgovara: »Ja sam ovdje živjela dok ste vi, koji mene nazivate strancem i dajete mi nekakve smiješne papiriće, u svojim selima okruženi mirisom kravlje balege i pilećih govana samo sanjali o Beogradu!«. Njoj se čini da se društvo »vratilo u srednji vijek«, a pomalo ironično gleda i na izgubljene postulate francuske revolucije.

 

Šest urbanih žena

 

Kroz vizuru šest žena, sedamdesetogodišnje Ade, tridesetpetogodišnjakinja Tanje, Dragane, Sandre i Sonje, te petnaestogodišnje Marine, ovaj roman bez cenzure progovara o intimnim promišljanjima urbanih žena različitih generacija o seksu, ljubavi i muškarcima – prijateljima, očevima i muževima (»bivšim, sadašnjim i pokojnim«), a čitateljima prepušta da otkriju što povezuje šest sudbina ovih žena? 

Roman je dobio naziv prema imenu popularne emisije koju Tanjina prijateljica Sandra vodi na televiziji. »Ana Đokić ne bježi od današnjih popularnih ‘cosmo’ priča za žene, pa njene junakinje propituju izgled, mladost, samoću, brakove i vlastitu poslovnu uspješnost. Na taj način autorica je uspjela izbjeći patetičnost, tako čestu u propitivanju velikih tema. Tanja, koja je u srednjoškolskim danima pisala grafite i pjevala angažirane pjesme, ističe upravo to – da je njen patriotizam ravan nuli i da nikad ne bi mogla vikati ‘Bolje rat, nego pakt!’. Štoviše, važno je reći da junakinje ne vide sebe kao heroine (što je pravo osvježenje s obzirom da smo inače obasuti mnoštvom pretencioznosti raznih tumača koji nam žele ‘objasniti stvarnost’)«.

Ana Đokić pokazala je da se o velikim temama može pisati pitko i zabavno, a njene junakinje, koje ne žele glumiti heroine, hrabre su jer propituju svoje identitete i bore se u svakodnevnici, zapisala je kritika. Njezin doživljaj rodnoga grada s jedne strane, te odnos drugih prema njoj i »neprijateljskoj« državi u kojoj je odlučila živjeti, druga su dimenzija ovoga romana u kojemu se, kako piše na ovitku knjige,  po prvi put u Hrvatskoj progovara o stavu beogradskih građanskih obitelji prema ratu i raspadu Jugoslavije.