Arhiv tekstova

Dr. Sanja Vulić, docentica na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, autorica je impozantnoga broja bibliografskih jedinica, uključujući i preko stotinu znanstvenih radova, oko dvije stotine preglednih i stručnih radova, te preko tristo radova popularno-znanstvenih sadržaja, među kojima i dviju knjiga u kojima proučava hrvatski jezik i njegovu uporabu u dijaspori: »Govor Hrvatskog Groba u Slovačkoj« i »Hrvatski tisak u dijaspori«, kao  i »Gramatike gradišćanskohrvatskog jezika«. Dodamo li tome i činjenicu da je autorica i doktorirala na tvorbi imenica u gradišćanskohrvatskim čakavskim govorima, s pravom se može ustvrditi kako je dr. Vulić, u prvom redu kao dijalektolog, ali i kao filolog u širem smislu posvetila najveći dio svojega znanstvenog opusa izučavanju hrvatskog jezika izvan Hrvatske. 

I svojom novom knjigom »Vitezovi hrvatskoga jezika u Bačkoj« dr. Sanja Vulić se predstavlja kao vrstan poznavatelj hrvatskog  jezika u dijaspori, točnije u djelima hrvatskih pisaca, ovaj put u Bačkoj, kako onih koji su djelovali na mađarskom području, u tzv. Bajskom trokutu, tako i onih koji su živjeli i radili na srpskom državnom području. 

Knjigu »Vitezovi hrvatskog jezika u Bačkoj« izdala je NIU »Hrvatska riječ« i Matica hrvatska – Ogranak Subotica, a njeno predstavljanje održano je 30. studenoga u Zagrebu, u Palači Matice hrvatske. 

 

Nestajanje govora

 

»Knjiga je rezultat autoričinog desetljetnog zanimanja za idiome Hrvata u Bačkoj, a u svome radu je koristila dva temeljna pristupa jeziku tamošnjih Hrvata. Prvi je pristup dijalektološki, jer organski idiomi Hrvata u Bačkoj pripadaju dvjema različitim dijalektnim skupinama unutar štokavskog narječja. Drugi je pristup pisanom jeziku Hrvata u Bačkoj koji se kreće u rasponu od potpunog ili pak djelomičnog oslanjanja na organske idiome do potpunog ili djelomičnog prelaska na standardni jezik matičnog naroda«, ustvrdio je Naco Zelić uz napomenu kako bunjevački Hrvati u Subotici ubrzano zaboravljaju svoj materinski govor, a već ova kratka jezična analiza potvrđuje postavku da su se u govoru Hrvata u tom gradu, u usporedbi s današnjim stanjem, pred pedesetak godina znatno više čuvala obilježja novoštokavskog ikavskog dijalekta na svim jezičnim razinama, a promjene toga tipa mogu se pratiti i u ostalim bunjevačko-hrvatskim govornim sredinama u Bačkoj. 

Naco Zelić je na kraju čestitao dr. Vulić na izvrsnoj knjizi i velikom trudu koji je uložila kroz provedena istraživanja te ustvrdio kako smo ovom knjigom dobili jedno sasvim novo, posebno vrijedno svjedočanstvo o jezičnom bogatstvu književnih djela velikog broja naših pisaca koji i time pridonose bogatstvu hrvatske književnosti, ali su i snažan adut u obrani bačkih Bunjevaca i Šokaca od nasrtaja na njihovu pripadnost hrvatskom narodu.

 

Poznavanje terena

 

Recenzentica knjige prof. Silvana Vranić sa Sveučilišta u Rijeci podsjetila je na činjenicu da autorica nije težila potpunom prikazu cjelokupne hrvatske književnosti u Bačkoj, već sadrži opis jezičnih značajki pojedinih autora druge polovice 19. stoljeća pa nadalje iz Bajskog trokuta (Brnja Andrina, Grge Andrina, Marka Fucina, Miše Jelića, Antuna Karagića, Marina Pejina i Ivana Petreša), autora subotičkog suvremenog hrvatskog književnog kruga (Lazara Franciškovića, Mirka Kopunovića. Lazara Merkovića, Milovana Mikovića, Dražena Prćića, Milivoja Prćića, Zvonka Sarića, Vojislava Sekelja, Petka Vojnića Purčara, Ante Vukova, Željke Zelić i Tomislava Žigmanova), i predstavnika šokačke grane hrvatskih pisaca (Ivan Andrašić i Ruža Silađev), a kao razlog odabira jedino živućih autora dr. Vulić navodi iznimnu plodnost književnika toga kruga.

»Ovisno o građi koju analizira, autorica se kvantitativno i dubinski različito bavi fonološkim, morfološkim, najiscrpnije tvorbenim, leksičkim i semantičkim značajkama pojedinih djela, posebice kada je riječ o dijalektalnoj književnosti. Pri tome upozorava na odmake od tipičnosti mjesnih idioma. Takav pristup građi nije samo opis značajki jednog književnog djela nego ujedno i opis nekog mjesnog govora, a pretpostavlja dugogodišnje bavljenje spomenutim hrvatskim dijalektima u dijaspori i stručno poznavanje terena«, ustvrdila je prof Vranić uz zaključak kako autorica bačku pisanu riječ tretira s punom znanstvenom zauzetošću, primjerenom istraživačkom aparaturom težeći egzatnosti i činjeničnoj točnosti, a u prikazu odgovarajućim metajezikom. 

Dr. Sanja Vulić je na kraju predstavljanja knjige zahvalila svima koji su na bilo koji način pomogli da ona ugleda svjetlost dana, a poglavito Milovanu Mikoviću, uredniku nakladničke djelatnosti NIU »Hrvatska riječ« iz Subotice.

Organizatori predstavljanja knjige »Vitezovi hrvatskog jezika u Bačkoj« bili su Matica hrvatska i Udruga za potporu bačkim Hrvatima iz Zagreba.