Arhiv tekstova

Jedna od funkcija umjetnosti, a time i kazališta, jest da postavlja pitanja i ukazuje na probleme, pritom izazivajući konvencije i stereotipe. Upravo takva ostvarenja – koja po pitanju formalnog pristupa uz to nose etiketu inovativnog i suvremenog – ponudilo nam je prvo, premijerno izdanje međunarodnog (ili bolje rečeno regionalnog) kazališnog festivala »Desiré Central Station«, održanog od 22. do 29. studenoga u Subotici. 

Publika je u tjedan dana imala priliku vidjeti ukupno petnaest predstava kazališnih skupina i izvođača iz Mađarske, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Bugarske i Bosne i Hercegovine. U ovom kolažu različitih estetika i pristupa, osim »klasično« dramskog, prostor su dobila i ostvarenja plesnog i fizičkog teatra, ali i ona koja pripadaju graničnim formama izvođačkih umjetnosti.

 

Pijani proces

 

Na festivalu su, među ostalim, prikazane i tri predstave iz Republike Hrvatske. Prva je »Pijani proces« Bernarda-Marie Koltèsa u režiji Ivice Buljana i produkciji Scene Gorica iz Velike Gorice. Nastao prema romanu »Zločin i kazna« Dostojevskog, tekst se po riječima redatelja ne bavi etičkim pitanjem zločina i opravdanosti kazne već obiteljskim i psiho-seksualnim vezama među likovima. Ova parafraza klasika ruske i svjetske književnosti satkana je od narativno nelinearnih monologa likova, društvenih marginalaca u alkoholnom deliriju i psihičkom rastrojstvu koji pokušavaju pronaći izlaz iz svakovrsnog egzistencijalnog očaja. Prikaz kaotičnih stanja i jezovita ozračja, pojačavaju efekti poput projekcije silueta, plesnog i pjevačkog transa, ulaska glumaca u gledalište… »Pijani proces« bio je ujedno prigoda da na subotičkim kazališnim daskama vidimo poznata glumačka imena kao što su Ivica Vidović (Marmeladov), Ana Karić (Marmeladova), Gordana Gadžić (Raskolnjikova), Enes Kišević (Svidrigajlov), Lucija Šerbedžija (Sonja), ali i mlade snage hrvatskog glumišta: Anu Vilenicu (Dunja), Gorana Bogdana (Razumihin) i Stipu Kostanića – Makarana koji je studij glume završio na beogradskoj BK Akademiji – u ulozi Raskoljnikova.

 

Bacači sjenki

 

Poseban dojam na festivalsku publiku, što ne predstavlja izuzetak imajući u vidu dosad osvojene nagrade na BITEF-u i sarajevskom MESS-u, ostavile su predstave u izvođenju »Bacača sjenki«, neprofitne međunarodne umjetničke i produkcijske platforme za interdisciplinarnu suradnju, stvaralaštvo te promišljanje intermedijalnih umjetnosti, osnovane 2001. godine u Zagrebu.

Prikazane predstave »Odmor od povijesti« i »Ex-pozicija« dijelovi su trilogije »Proces_grad« koja je inspirirana »Procesom« Franza Kafke i njegovim filozofskim i političkim implikacijama. Autor koncepta i redatelj je Boris Bakal, a koautori Katarina Pejović i Stanko Juzbašić. 

Ukoliko ste ikada poželjeli konzumirati umjetnost u ležećem položaju »Odmor od povijesti« je prava stvar. Naime, nakon što vas i ostale posjetitelje glumci/izvođači/koautori uvedu u mračnu prostoriju i polegnu u krevet kreće »putovanje po rubu kolektivne i individualne svijesti, kroz predjele snova i smrti kao jedinih sigurnih utočišta od povijesti«. Posjetitelj povremeno biva izložen auditivnim sadržajima: glumci mu na uho kazuju priče, u pozadini sluša različite zvukove, a sve to u njemu treba probuditi tragove osobne povijesti jer »ravnodušnost do povijesti čini ju nerelevantnom na način koji spašava relevantnost osobnog iskustva«.  

Putovanje u osobne povijesti i podsvijest drugog u susretu »jedan na jedan«, uz ukidanje čula vida, ponavljaju se kao bitne značajke i u predstavi »Ex-pozicija«, s time da ovoga puta posjetitelj biva još izravnije uključen u predstavu. Odabirajući jedan od brojeva posjetitelj bira jednu od devet priča kroz koje može »proći«, i kroz koju ga vodi osobni glumac/vodič.

S povezom na očima, posjetitelj vođen glumcem biva dio odabrane priče, i na taj se način izmješta »iz svijeta punog sukoba i opčinjenosti trivijalnostima, u svijet intime ispunjen toplinom, ali i opet nasilnim sukobima i preispitivanja sebe«.  

Iako su sve predstave imale svoju publiku, kao zapaženije izdvojile su se »Som Faves« bugarskog koreografa i performera Ive Dimcheva, »Apartmanske priče 0.1« Laboratorije za moderno kazalište i istraživanje ponašanja iz Budimpešte, te Ibzenova »Nora« u režiji Harisa Pašovića i izvedbi sarajevskog kazališta East West Theatre Company. Oni koji su ih imali prilike vidjeti, zasigurno će pamtiti i provokativne, ali neodoljivo duhovite nastupe članova skupine »Via Negativa« iz Ljubljane.

Stručna javnost, sudionici i gosti »Desiré Central Stationa« dijele sličnu ocjenu da se festival pokazao kvalitetnim, i već su ga okarakterizirali žarištem nove energije na mapi kazališnih festivala u regiji. 

Također, »Desire Central Station« može se promatrati i kao uspjeh jedne nacionalno-manjinske institucije kulture-Kazališta »Dèzső Kosztolányi«, koje je nedavno obilježilo 15 godina postojanja, da se nametne kao ozbiljan čimbenik na državnoj kulturnoj sceni. A za to je, osim neizostavne financijske potpore, potrebno imati kvalitetan »pro-izvod« i viziju.