Arhiv tekstova

U sklopu ovogodišnjega zajedničkoga projekta institucija kulture podunavskih Hrvata Šokaca »Šokci i baština«, u subotu, 28. studenoga, u dvorani vaištanskog Vatrogasnog doma održana je manifestacija u organizaciji HKUPD »Dukat« Vajska-Bođani pod nazivom »Šepa«. Prije početka priredbe uzvanici su pogledali stalnu etno-postavku u obližnjim prostorijama vaištanske Udruge žena »Suncokret«. 

Dramsko-folklorna večer započela je zvucima svečane pjesme autorice Božane Vidaković iz Sonte »Šokadija«. Malobrojne uzvanike i gledatelje pozdravio je predsjednik »Dukata« Pavle Pejčić, te najavio novi segment u radu udruge, praizvedbu dramske predstave »Šepa«. Najavio je i nastup dječjeg folklornoga odjela s pjevačkim i plesačkim točkama, uz pratnju tamburaškog sastava HKUPD »Matoš« iz susjedne Plavne. 

Nazočne su prvo zagrijala djeca, pjevajući i plešući Ćiru, Siroticu, Milicu, Aj na livo i Opa cupa, pobravši glasan i dug pljesak. U središnjem dijelu programa premijerno se predstavio »Dukatov« dramski odjel. Pod redateljskom palicom Pavla Pejčića pripremljena je jednočinka Antuna Karagića »Šepa«. Priprostoga seljaka Marka glumio je, dosta uvjerljivo, Dominik Varga, a u ulozi njegove nezadovoljne žene Anđelije odlično se snašla mlada Teodora Radivoj. Susjeda Ivana, mladog i raspusnog gazdu, vrlo simpatično tumačio je Andrija Kovač, a njegovu ženu Pelu – Miroslava Bijelić. Scenu su osmislili i uredili Luka Iličić, Anica Varga i Katica Barukčić. Igrokaz je izazvao dosta smijeha i još više pljeska u gledalištu, a ovakva reakcija publike trebala bi biti najbolji poticaj za nastavak rada dramske skupine »Dukata«. 

U nastavku programa još jedanput su se predstavili članovi dječjeg folklornog odjela Seljančicom, Mi smo dica vesela, Repom, Kalendarima, Logovcem i Lipo ti je, te recitatorka Miroslava Bijelić. Program je završen veselim numerama »Matoševih« tamburaša. 

»Koliko je Vajska ‘daleko od srca, daleko od očiju’, govori i odaziv uredno pozvanih uzvanika«, kaže predsjednik »Dukata« i voditelj dramskog odjela Pavle Pejčić. »U ovih sedam godina postojanja radili smo i radimo u jako teškim uvjetima i jako sam ponosan na taj rad i uspjehe koje smo postigli. Najteže nam je to što smo beskućnici, što naš rad ovisi o dobroj volji drugih. Stoga smo zahvalni čelnicima Mjesne zajednice Vajska, koji imaju razumijevanja za naše probleme i rješavaju ih u granicama svojih mogućnosti. Raduje me što smo, kako mislim, postigli lijep uspjeh u novom segmentu našega rada. Dramska sekcija je zaživjela, a javljaju nam se i novi članovi svih uzrasta, zainteresirani za glumu. Stoga sam veliki optimist glede budućnosti rada na daskama u ‘Dukatu’.«