Arhiv tekstova

Vinarstvo i vinogradarstvo posljednjih su desetljeća u Srbiji unazađeni, ali prema podacima Ministarstva poljoprivrede 2007. godina je bila »nulta godina« u ovom sektoru, jer je to prva godina nakon dužeg vremena kada je bilo više podignutih, nego iskrčenih vinograda. Najveći broj vinograda u centralnoj Srbiji nalazi se duž tri rijeke – Južne, Zapadne i Velike Morave, a u Vojvodini duž rijeka Save, Dunava i Tise. U Srbiji se 83 posto parcela pod vinovom lozom nalazi u privatnom vlasništvu. Iako su ovdašnja vina raznolika, a njihov dobar glas prelazi granice, u vinogradarsko-vinarskom sektoru još nisu dostignuti svi ciljevi i ostvarene sve želje, no potomci starih vinogradara i vinara pokušavaju tradiciju pretočiti u aktualna vremena.  

U subotičkoj vinskoj konobi »Kujundžić« domaćin je Miodrag Kujundžić, koji se vinarstvom bavi već dugi niz godina. Član je reda vitezova vina Arena Zabatkiensis, a u svojoj vinskoj konobi za goste u ponudi ima vina s pijeska iz Subotičko-horgoške pješčare. Tako su u vinskoj ponudi zastupljene sorte kevedinke, kadarke, rizlinga, chardonnaya i ezerjoa, a uz dobro vino gostima se preporučuju usoljene srdele, šunka i sirevi, domaće kobasice i čvarci. 

Konobe su među važnim toposima mediteranskog svijeta, a korištene su kao podrumi za čuvanje vina, ali su bile i mjesta gdje su se mještani povremeno okupljali radi razgovora, pjesme i veselja. Razvojem drugačijeg načina života konobe su prilagođene turizmu, jednako kao i vinski podrumi širom Europe. Razvojem vinskog turizma ljubiteljima ovakvog specifičnog oblika turizma bogata ponuda omogućuje obilazak podruma i vinograda, degustaciju vina uz zakusku, te druženje uz razgovor, pjesmu i veselje u ambijentima vinskih podruma koje prožimaju »sokovi vremena«. I konoba »Kujundžić« je mjesto gdje se slave vino i pjesma.

 

Konoba – mjesto za ispit dobrih okusa    

 

»Vinarstvom se bavim već dugi niz godina«, kaže Miodrga Kujundžić. »U vrijeme kada sam radio u subotičkom ‘Podrumu Palić’ imao sam prilike službeno putovati u Francusku, Italiju i Mađarsku, dakle tamo gdje je kultura vina razvijena, kao i vinski turizam. Posjetio sam tada i mnoge vinske podrume u kojima se vino čuva, a mnogi od tih podruma prilagođeni su i određenoj turističkoj ponudi. Proizvedeno vino se mora čuvati i njegovati, vino se mora ‘odmoriti’ kako bi bilo kvalitetno, a to se može samo u podrumskim prostorijama na temperaturi od 12 do 14 stupnjeva Celzijevih, bez većih kolebljivosti teperaturne razlike. Tada vino postiže najbolju kvalitetu, originalnost i individualnost.«

Kujundžić naglašava kako se vino nekada čuvalo u drvenim bačvama, no to je, kako kaže, sada rijetkost.

»Razvojem tehnologije prerade vina se sada čuvaju i u drugim materijalima, međutim, zadržala se ta nostalgija da se vide drvene bačve u vinskim podrumima. Ljudi priželjkuju da se vizualno podsjete na ta stara vremena, kada se vino čuvalo u drvenim bačvama, takvo što i dan-danas ima svoju vizualnu čar. Želio sam, prije svega zbog sebe i svojih prijatelja iz vinskog viteškog reda Arena Zabatkiensis, da imamo mjesto za okupljanje i druženje, to je bio moj početni motiv za uređenje ove konobe, koja je mjesto za ispit dobrih ukusa uz druženje i pjesmu, a kao i u drugim vinskim podrumima na subotičkoj vinskoj cesti, posjete je potrebno najaviti. Stara francuska poslovica kaže kako je jelo bez vina kao dan bez sunca, ali ne zaboravimo da je 2 do 3 decilitra vina zdravstveno preporučena količina uz jedan obrok.« 

 

Ponuda stare vinarske tradicije  

 

Naš domaćin u subotičkoj konobi čuva i vina koja još nisu formirana, vina od ovogodišnjeg roda koja polako sazrijevaju, kao i već formirana vina koja se nalaze u buteljama, koja isto tako zahtijevaju da se čuvaju na optimalnoj temperaturi kako bi bila u dobroj »kondiciji«. Goli zidovi od cigala ukrašeni su brojnim detaljima, tu je i stara opaklija i bakrena prskalica, drvena burad, nad-šank krase stare drvene saonice, što sve uz drveni namještaj pridonosi ugođaju Kujundžićeve konobe. 

»Želio sam u konobi imati ponudu stare vinarske tradicije Subotičko-horgoške pješčare. Ovdašnji pjeskoviti tereni, umjereno kontinentalna klima i kvalitetne sorte vinove loze daju pitka vina harmoničnog okusa kao što su kevedinka, kadarka, chardonnay, pinot gris, ili rajnski i talijanski rizling. Uz vina gostima služimo i jela koja su primjerena određenoj vrsti vina«, kaže Miodrag Kujundžić i naglašava, kako se prepoznaje da Hrvatska, Mađarska i neke druge zemlje u susjedstvu ostvaruju sve više prihoda od vinskog turizma.

»Subotičko-horgoška pješčara se prostire na otprilike 24.000 hektara i pogodna je za gajenje vinove loze. Ljubiteljima treba predstaviti vina koja se ovdje proizvode, jer ona još nisu poznata u dovoljnoj mjeri, a zbog nježnog bukea i pitkosti vjerujem da mogu steći veću popularnost, jer imamo dobra vina koja se mogu uspoređivati sa svjetskim trendovima, no reklama je neminovna za  veću promociju. Mislim da ću u budućnosti pridonijeti razvoju vinskog turizma. Uz velike podrume, postoje i oni manji, imamo i manifestaciju Berbanski dani koja slavi vino i grožđe i koja se tradicionalno održava na Paliću, tako da uvjeti za razvoj vinskog turizma postoje.« 

 

Najava bolje budućnosti 

 

Vinski i vinogradarski potencijali sve se više prepoznaju i u Srbiji kao državi. Od prije nekoliko godina država ulaže značajan novac u širenje vinograda, a zaokret u smjeru jačanja ove grane poljoprivrede vezuje se za razdoblje u kojem je na čelu Vlade Srbije bio Zoran Živković. Upravo je on, nakon prestanka aktivnog bavljenja politikom, jedan od onih koji su počeli koristiti prednosti domaćeg zemljišta u kombinaciji s državnim poticajima. Danas je jedan od značajnijih vinogradara u zemlji, a od prije je uvoznik vrhunskih argentinskih vina.

»Vinogradarstvo je u Srbiji bilo zapostavljeno oduvijek«, kaže za »Hrvatsku riječ« Zoran Živković, koji je u međuvremenu zasadio vinograd i u podnožju Fruške gore. »Praktički, tek u posljednjih desetak godina ovdje se postavljaju temelji za razvoj vinogradarstva i vinarstva. Pojava desetak ozbiljnih privatnih vinarija, donošenje zakona koji definiraju ovo područje i početne poticajne aktivnosti države, koje olakšavaju sadnju vinograda, označavaju najavu bolje budućnosti za vinarstvo u Srbiji. Naravno, potrebno je još puno hrabrih i upornih pojedinaca koji će se opredijeliti za ovaj posao, a i mnogo više državnih poticaja da bi u našoj državi ova grana gospodarstva dobila svoje pravo mjesto.«

Zoran Živković je, nakon završetka političke karijere, odlučio vratiti se privatnom biznisu, kojim se bavio od 1986. godine. I dok je bio premijer, a i prije toga, govorio je kako je domaća poljoprivreda budućnost srbijanskog gospodarstva, a nakon analize stanja u vinogradarstvu i vinarstvu, zaključio je kako je taj posao, istina dugotrajan i težak, zapravo na srednji i duži rok sigurno uspješan i profitabilan.

»Ne mogu, a da se ne pohvalim da je upravo Vlada čiji sam bio predsjednik 2003. godine započela proces ozbiljnih mjera za poticaj nekih načina poljoprivredne pro-izvodnje, kao što su vinogradarstvo, proizvodnja hmelja, osnovnih stada i ribnjaka itd.«, kaže Živković. »Za ovih šest proteklih godina te su mjere opstale, ali se primjenjuju s različitim intenzitetom dosljednosti. Iz proračuna Republike Srbije financira se sadnja vinograda do 10 hektara, tako što država nadoknađuje oko 90 posto neophodnih troškova, ne računajući cijenu zemljišta. Iz Fonda za razvoj Srbije moguće je dobiti povoljne kredite za izgradnju objekata i nabavu opreme za vinifikaciju grožđa, odnosno proizvodnju vina. Postoje i izvjesna poticajna sredstva na razini Vojvodine i kod nekih gradova i općina. Nedostaci ovih mjera su u kompliciranoj proceduri za njihovo korištenje, a i iznos novca je premali u odnosu na potrebe.« 

 

Poticaj za sadnju plemenitih sorti

 

Za sada, dok vinarstvo u Srbiji ne dobije svoj puni zamah, ovdje uglavnom nema dobrih vina, potvrđuje to i Zoran Živković. On smatra da je posebice nezadovoljavajuća situacija s domaćim vinima.

»Ne bih mogao nabrojiti više od desetak vina koja bih preporučio prijateljima. Među uvoznim vinima ima brojnih s kvalitetom, ali pokraj njih uvozi se još puno vina koja svojom kvalitetom ne zavređuju nikakvu preporuku«, smatra Živković. Država mora uvesti red u ovu oblast mjerama koje potiču stvaranje uvjeta za poboljšanje kvalitete domaćeg vina. Tu prije svega mislim na daljnje stimuliranje sadnje vrhunskih sadnica plemenitih sorti grožđa, pojednostavljivanje procedure za zaštitu kvalitete i zemljopisnog podrijetla vina, ali i na zabranu uvoza vinskog grožđa i rinfuznog vina.«

Što se domaćeg zemljišta tiče, za vinogradarstvo je pogodno više lokacija u Srbiji, od Subotičko-horgoške pješčare i vršačkih vinograda, do Aleksandrovca i juga Srbije. Zoran Živković je, uz niški kraj, gdje i živi, odlučio vinograd zasaditi i na obroncima Fruške gore. 

»U selu Krčedin, na obroncima Fruške gore, na 42 hektara zasadio sam 165.105 sadnica plemenitih sorti chardonnay, sauvignon blanc, cabernet sauvignon, shiraz i merlot, koje su ove jeseni rodile preko 200 tona grožđa, što je pretvoreno u preko 100.000 litara vina koje će se sljedeće godine pojaviti na našem tržištu. Za izbor lokacije bilo je presudno nekoliko čimbenika. Veličina parcele je bila polazna prednost koju su potvrdile stručne analize sastava tla i klimatsko-atmosferskih uvjeta. Stručnjaci, profesori Poljoprivrednog fakulteta iz Zemuna su 2007. godine obavili sve analize i izradili elaborat koji je svoju potvrdu doživio u rezultatima ovogodišnje berbe.«

Na pitanje može li vinski turizam zaživjeti u ovoj zemlji, bivši premijer, a sada proizvođač vina Zoran Živković odgovara potvrdno, izražavajući nadu da će Srbija uspjeti u ovoj grani gospodarstva, te da će u idućim godinama ovamo dolaziti brojni gosti koji će zadovoljstvo pronalaziti u ovdašnjim vinogradima i vinarijama. No, to će ovisiti i o standardu građana i tradiciji vinarstva općenito, što, prema Živkovićevim riječima, ni jedno niti drugo u prošlosti ovdje nije bilo prisutno.