Arhiv tekstova

Čitamo u Općem religijskom leksikonu pod naznakom post i ovo: »...povremeno suzdržavanje od hrane, pića ili drugih tjelesnih užitaka iz religijskih razloga. Može biti obredni, pokajnički (pokornički) i asketski, zajednički i individualni. Obredni post vezan je uz određeno doba bogoštovne godine, uz određene blagdane i obrede, a prisutan je u većini religija. Budući da ga obavlja religijska zajednica, pripada zajedničkom tipu posta. Pokajničkom postu svrha je pokajanje za grijehe i pokora, premda može pripadati obrednom tipu, obdržava se u zajednici ili individualno. Asketskom postu svrha je ovladavanje tjelesnošću te prosvjetljenje i mistično sjedinjenje, pretežno je individualnog tipa. 

U Novom Zavjetu dana je radikalna kritika posta kojem ne odgovara određen moralni i duhovni stav, no post nije ukinut. Isus posti 40 dana u pustinji pripremajući se za svoj poziv. U apostolskoj Crkvi posti se povremeno i u važnim trenucima. U kršćanstvu, dakle post se relativizira, prepušta reguliranju zajednice ili osobnoj slobodi. U patrističko doba asketski post obdržavaju osobito pustinjaci i monaške zajednice, što će naslijediti pravoslavno monaštvo. U povijesnom kršćanstvu, osobito zapadnome, prevladao je tip pokorničkog posta, pri čemu se razlikuje post u užem smislu (suzdržavanje od hrane) i nemrs (suzdržavanje od mesnih jela i bijelog smoka). U Katoličkoj crkvi razlikuje se euharistijski post i crkveni post. Euharistijski post zabranjuje uzimanje jela stanovit broj sati prije pričesti (od 1964. jedan sat). Crkveni post vezan je uz razdoblja i pojedine dane crkvene godine (nekad je to bila korizma, kvatre i dan uoči nekih blagdana, danas samo Čista srijeda i Veliki petak). U pravoslavlju post se strože obdržava nego u katolicizmu, osobito u monaškim zajednicama, gdje ima asketsku ulogu u mističnom prosvjetljenju.« 

Ovo sam naveo imajući pred očima da je većina našega naroda, barem nekakvom odrednicom, kršćanska. Ulazimo u jedno razdoblje crkvene godine kada se preporuča upravo obredni i pokor-nički post. Želio bih s čitateljima podijeliti jednu novu dimenziju posta koja je naglašena u Starom Zavjetu kod proroka Izaije i Jeremije i na koju se Isus radikalno nadograđuje. Taj post je »obrezanje srca«, promjena mentaliteta i činjenje ljubavi. Imajući u vidu što se događa u svijetu oko nas i napose među nama, smijem preporučiti post srca i promjenu mentaliteta. Bit će korisno, a Bogu ugodno ako postom suzdržavamo svoje srce od krivih sudova, svoj jezik od neistine i ogovaranja. Bit će korisna post i Bogu ugodna ako konačno dopustimo da onaj drugi pored nas, makar i drugačiji, ima pravo biti poštovan, prihvaćen i ljubljen. Bit će post draga i korisna ako nađemo više vremena za potrebna i siromašna i ako svoje vrijeme, kao i svoju ljubav podijelimo s onima među nama koji su maleni, obezvrijeđeni ili žalosni. Imamo, dakle, i vjernici i oni koji to nisu, dovoljno razloga ipak postiti srcem i promjenom mentaliteta da se i od Neba i od svoje subraće smijemo nadati boljem svijetu, jer smo u njega ugradili kvalitetnije sebe!  

 

Crkveni post vezan je uz razdoblja i pojedine dane crkvene godine.