Arhiv tekstova

Nakon smrti kralja Dmitra Zvonimira u Hrvatskoj dolazi do sukoba radi prava na prijestolje. Razlog ovom sukobu je taj što Zvonimir nije ostavio nasljednika, pa je njegova supruga kraljica Jelena polagala pravo na prijestolje. Jelena je bila sestra ugarskog kralja Ladislava, pa bi stoga to značilo da novi hrvatski kralj postaje Ladislav, a hrvatsko je plemstvo zahtijevalo da se izabere netko tko je hrvatske krvi. 

Ovi su sukobi završeni tako što je 1089. godine za novog kralja izabran sestrić kralja Petra Krešimira IV. – Stjepan II. Vladavina Stjepana II. trajala je samo dvije godine te nakon njegove smrti ponovno dolazi do nesuglasica oko prava na prijestolje, jer više nije postojala muška osoba kraljevske hrvatske dinastije. 

 

Pacta conventa

 

Jedan manji dio hrvatskog plemstva stao je uz kraljicu Jelenu i pozvao Ladislava da dođe u Hrvatsku kao kralj, što je Ladislav i učinio i osvojio Panonsku Hrvatsku 1091. godine. S druge strane, većina hrvatskog plemstva izabrala je dotadašnjeg bana Petra, kojeg je proglasila kraljem 1093. godine i koji je vladao iz Knina, tako da je Hrvatska tada bila podijeljena na dva dijela i dva vladara. Kralj Ladislav je u Panonskoj Hrvatskoj ostavio svog sestrića Almosa da vlada, a da bi razdvojio nadležnost Crkve koja je bila podložna biskupu iz Knina, osniva novu biskupiju. Nova biskupija je 1094. godine osnovana u Zagrebu (danas je taj dio strogo središte grada – Kaptol, mjesto gdje je današnja katedrala), gradu koji je do tada veoma malo spominjan, jer se sastojao od jedne male tvrđave na brijegu istočno od potoka Medveščaka. Zagrebačka biskupija ubrzo postaje nadležna za cijelu Panonsku Hrvatsku. 

Almos nije osobito bio predan radu na očuvanju Panonske Hrvatske pod Ugarskom što je, uz okolnost Ladislavljeve smrti, kralj Petar iskoristio te je 1095. godine ponovno ujedinio cijelu Hrvatsku. Međutim, Almosev brat Koloman, koji je postao novi ugarski kralj, pokreće vojsku i osvaja Panonsku Hrvatsku. S Petrom se sukobio na planini Gvozd (južno od Siska) i u ovoj je bitci hrvatska vojska poražena, a poginuo je i posljednji hrvatski kralj Petar po čijem se imenu danas planina Gvozd zove Petrova gora. 

Pobijedivši Petrovu vojsku Koloman je zavladao cijelom Hrvatskom, ali je uvidio kako Hrvatsku ne može sebi vojno podrediti, jer je još uvijek bio jak otpor hrvatskog plemstva, a područje današnje Like, Dalmatinske zagore i cijele južne Hrvatske nije odgovaralo njegovoj vojsci koja je bila naviknuta na borbe u ravničarskom području. Također, nije mogao niti voditi druge ratove, jer je znao da će hrvatsko plemstvo ustati protiv njega. Ugarski kralj Koloman 1102. godine s 12 predstavnika hrvatskog plemstva sklapa ugovor koji će u znatnoj mjeri utjecati na hrvatsku povijest. To je ugovor o ujedinjenju Hrvatske i Ugarske: Pacta conventa. Ovim ugovorom Hrvatsku i Ugarsku vezuje ista vladarska osoba i vanjska politika. Hrvatska je sačuvala svoju unutarnju upravu, poreze, bana, svoj sabor i kovala je svoj novac. Osim vladara i vanjske politike Ugarsku i Hrvatsku su vezivale i zajednička katolička vjera i službeni latinski jezik. Pridruživši se Ugarskoj, Hrvatska je olakšala obranu svojih granica od vanjskih neprijatelja i dobila veću mogućnost za trgovinu – što je značilo jačanje plemstva, dok je Ugarska dobila izlaz na more i postala značajan faktor na Balkanskom poluotoku. 

 

Gradnja Zemuna

 

Okrunjenjem za hrvatskog  kralja u Biogradu, Koloman iz ugarske vladarske kuće Arpadovića želio je povratiti one dijelove Dalmacije koje su Mlečani držali pod svojom vlašću, pa 1105. godine osvaja Zadar, Trogir, Split i otoke Rab, Cres, Osor i Krk te ih vraća pod vlast Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva. Pred smrt Koloman je zbog sukoba s bratom Almosem zapustio obranu Dalmacije, što je iskoristila Mletačka Republika te 1115.-1116. godine osvaja Zadar, Trogir, Split i Šibenik.

Kolomanov nasljednik Stjepan II. postaje ugarsko-hrvatski kralj 1116. godine i nasljeđuje borbu za Dalmaciju. Godine 1124. uspijeva povratiti sve gradove osim Zadra. Kralj Stjepan je Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo poveo u rat protiv Bizanta sa željom da ga spriječi u pružanju pomoći ugarskim plemićima koji su ga nastojali svrgnuti. Godine 1127. Stjepan s vojskom iz Srijema prelazi Savu i osvaja Beograd te prodire sve do Niša i Sofije, ali nakon poraza kod Plovdiva vojska se počinje povlačiti. Tijekom povlačenja Stjepan je razorio Beograd, a kamenje s njegovih zidina lađama je prebačeno na drugu obalu. Tamo je započeto podizanje novog grada Zemuna. U primirju je odlučeno da granica Bizanta i Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva ide rijekama Savom i Dunavom. Kralj Stjepan nije imao djece te za svog nasljednika određuje svoga sinovca Belu II. Slijepog, koji 1131. godine postaje ugarsko-hrvatski kralj.

 

(Nastavlja se)