Arhiv tekstova

Do ruku mi je nedavno došao Plan grada Šida, tiskan ne tako davno, mada pomnim pregledom nisam shvatio tko ga je i gdje tiskao. Nema niti godine tiskanja, tek u jednom kutu piše da je autor izvjesni Miloš V. Bošnjak. Ruku na srce, plan je doista detaljno urađen, sadrži sve ulice i neophodne simbole, koji označavaju važne ustanove, tvrtke, groblja i sakralne objekta. Priručnik je krcat promidžbenim porukama, što nije zamjeriti, jer tim sredstvima je očito i financiran. Čestitka autoru!

Osim? Na poleđini sam zamijetio tekst naslovljen »korisno je znati«, gdje stoji da su općina i grad Šid u Republici Srbiji, da grad Šid prema popisu iz 2002. godina broji 16.311 stanovnika a općina 38.973 žitelja, a ispod toga je nacionalna struktura. Autor kaže kako je Srba 76,18 posto, Slovaka 5,51 posto, Mađara 0,36 posto i ostalih 17,95 posto. Ne sumnjam u statističke podatke, ali se pitam gdje su tu Hrvati kojih je bilo 20-ak posto i Rusini, kojih je nekada bilo više nego Slovaka. Evo, to mi je zapelo za oko.

U šidskoj sam općini živio bezmalo 50 godina, rođen sam u Gibarcu, školovao se u Šidu, tu se i zaposlio, svio obiteljsko gnijezdo i tu odradio više od polovice radnoga vijeka. Nitko nikada nije zanijekao Hrvate. Evo, pozvat ću u pomoć i nekolicinu kroničara.

Dr. Petar Milošević u svojoj knjizi »Srijem u prošlosti« (1981.) i Radomir Prica u knjizi »Naselja u Srijemu« (1991.) ne daju brojčane pokazatelje, no kažu kako u Šid u 18. stoljeću doseljavaju Hrvati i Nijemci, a u 19. Rusini i Slovaci. Dr. Rudolf Horvat u svojoj knjizi »Srijem-naselja i stanovništvo« (1936.), rukopis, no knjiga je u izdanju Instituta za hrvatsku povijest-Podružnica za povijest Slavonije, Baranje i Srijema iz Slavonskog broda tiskana 1994. godine, kaže da je Šid prema popisu iz 1931. godine imao 5.926 žitelja od kojih 3.156 pravoslavnih, 922 rimokatoličke, 1.030 grkokatoličke i 701 luteranske vjere. I ovako deklarirano govori dostatno. Mr. Radovan Đurčić puno je iscrpniji u svojoj »Geografskoj monografiji općine Šid« (1984.), prema podacima popisa od 1981. godine, pa kaže: Općina Šid je tada imala 37.459. žitelja, a prema nacionalnom podrijetlu sastav je sljedeći: Srba 21.740 ili 58,03 posto, Hrvata 6.628 ili 17,68 posto, Slovaka 3.208 ili 8,56 posto, Jugoslavena 3.074 ili 8,20 posto, Rusina 1.782 ili 4,75 posto, Mađara 412 ili 1,09 posto  i tu su još pobrojani: Crnogorci, Ukrajinci, Makedonci, Romi, Albanci, Muslimani, Slovenci, Rumunji, Nijemci, Česi, Rusi, Bugari, Turci, Poljaci, Židovi, Talijani, ali svi ispod  1 posto. Još jedan autor, Nikola Zatezalo, dugogodišnji ravnatelj Škole učenika u privredi, u svojoj knjizi »Zanatstvo, trgovina i ugostiteljstvo u općini Šid«, tiskanoj 1992. godine, radi usporedbu nacionalnog sastava u općini u odnosu 1981./1991. iz čega je vidljivo da broj Hrvata, Slovaka i Rusina polako ali sigurno opada, dok kod Srba taj pokazatelj raste.

A prema popisu iz 1961. godine, Hrvata je bilo znatno više, gotovo 8.000 ili 21,0 posto. Otada na ovamo, broj Hrvata u šidskoj općini konstantno pada, jer Hrvati su među prvima sredinom 60-ih  krenuli na privremeni rad u Njemačkoj i drugim europskim državama, mnogi sele nakon 1971. i Hrvatskog proljeća, kada su proganjani kao Matičari, a poglavito nakon 1991. i agresije na Republiku Hrvatsku. Tih godina, od 1991. do 1995. iz Srijema je otišlo 40 – 45 tisuća Hrvata, pa je taj odnos rapidno smanjen, tako da danas relativni pokazatelji govore da je Hrvata u šidskoj općini oko 5,0 %, ili oko 2.000, a nekada ih je samo u Kukujevcima živjelo toliko. 

Toliko glede pokazatelja i apsolutnih i relativnih, a zašto autor ne spominje Hrvate, ne znam. Znam samo da Hrvati i danas žive tamo, da svjedoče o opstojnosti u Gibarcu, Kukujevcima, Moroviću, Batrovcima, Vašici, Šidu i Sotu, a lokalna je samouprava nedavno, sukladno odredbama Statuta općine, donijela odluku da se hrvatski jezik i pismo priznaju kao službeni u mjestima Sot i Batrovci.