Arhiv tekstova

Koliko je god akcija obnove registracije gospodarstva (koja traje do 31. ožujka) obradovala poljoprivrednike i vratila im povjerenje u sustav, toliko je jedna izmjena Pravilnika iziritirala dio njih, uglavnom njihovih supruga. Riječ je o tome da se izmjenom Pravilnika dojučerašnja dva nositelja poljoprivredna gospodarstva moraju spojiti u jedno, što u praksi znači da će se netko – supruga ili suprug – morati odreći prava i obveza koje je do sada uživao. Neslužbeno obrazloženje ovakvog poteza je da se time sprečavaju zlouporabe pojma nositelja poljoprivrednog gospodarstva, koj-ih je, nesumnjivo, bilo, a koje su, po pravilu, drugima bole oči prigodom ostvarivanja prava na poticaje.

 

Lažni gazda Stipan Mali

 

Izmjena Pravilnika podijelila je i same poljoprivrednike. Pristaše ove izmjene, kakav je, primjerice, predsjednik Kluba proizvođača »Čantavir« Gábor Domonkos kažu kako se ona i tako odnosi na tzv. velika gospodarstva, ona iznad 100 hektara, a »takvih u Čantaviru nema«. Drugim riječima, kada se već ne naslađuju tuđom nevoljom, Domonkos i njegovo članstvo ne žele se niti češati tamo gdje ih ne svrbi. Mnogo je konkretniji u pozdravljanju ove odluke predsjedavajući Udruge seljaka »Stari Žednik« Ivan Vidaković. On kaže »fala Bogu« da se u Ministarstvu poljoprivrede konačno netko sjetio stati na put malverzacijama pojma nositelja poljoprivrednog gospodarstva. Kako veli, zlouporaba nije bilo samo kada je riječ o državnom nego i privatnom zemljištu, jer se jedno gospodarstvo – zarad ostvarivanja prava poticaja na maksimalnih 100 hektara – formalno cijepalo na više drugih tako što su se kao nositelji pojavljivali, ne samo oba supružnika nego i bliža i daljnja rodbina, a da je u praksi posao obavljalo jedno kućanstvo u koje se slivala i glavnica novca. Mogućnost za zlouporabe otvarala se, upravo kao i kod pravnih osoba, i prigodom sudjelovanja na licitacijama za izdavanje državnog zemljišta u najam, s obzirom na to da se više formalnih nositelja registriranog gospodarstva moglo javiti na dražbu, a što je u praksi izgledalo tako da su pojedina poljoprivredna kućanstva obrađivala, što svojih što tuđih, i preko tisuću hektara zemlje i na nju dobivala poticaje. Ograničenjem na 100 hektara po jednom gospodarstvu nije teško izračunati da bračni parovi ove godine potencijalno dobivaju 1.200.000, namjesto planiranih 2.400.000 dinara na ime poticaja, a za što je uvjet registracija.

Za razliku od Domonkosa ili Vidakovića, predsjednik Udruge seljaka »Subotica« Árpád Kiss smatra da ova izmjena nije dobra, jer duboko zaidre u privatnost samih poljoprivrednih bračnih parova. On se slaže da se u većini slučajeva, iako formalno podijeljen, posao obavlja unutar jednog gospodarstva baš kao što – iako stižu s različitih računa – sredstva na koncu završavaju u jednoj novčarki. Kiss, međutim, dodaje da nisu rijetki slučajevi da su parovi u bračnu zajednicu unijeli i svoje privatno vlasništvo za koje su često emotivno vezani i kojega se ne žele tako lako odreći. Slično njemu misli i predsjednik Udruge odgajivača svinja Antal Cindel iz Bajmoka, koji kaže kako se ne bi začudio kada bi u bližoj perspektivi došlo do porasta rastave brakova, jer ovakva izmjena Pravilnika supružnike koji žele zadržati svoju registraciju potiče upravo na to.

 

Važna gazdarica Nezaštićena Milica

 

Ipak, najoštrije reakcije na izmjenu Pravilnika stižu od žena koje su i same bile nositeljice gospodarstva. Tako, primjerice, Jacinta Dulić iz Starog Žednika, slično Cindelu, kaže kako se na ovaj način potiču parovi koji žive u izvanbračnoj zajednici. Ona postavlja i pitanje gdje je sada priča o ruralnom razvoju i poticanju žene da ostane na selu, dodajući kako će se vrlo brzo pokazati da će se supruge u preko 90 posto slučajeva odreći registracije. S njom se slaže i Ljubica Dulić iz Đurđina, jedna od tridesetak sudionica prošlogodišnjeg USAID-ovog projekta »Žene u agraru«. Kako navodi, tijekom pohađanja ovog tečaja stalno je bilo isticana važnost uloge žene na selu, pri čemu registracija gospodarstva nije imala samo simboličan značaj nego i prijeku potrebu za dobivanje određenih materijalnih sredstava. Snežana Babičković iz Subotice kaže kako će odricanje od prava nositeljstva gospodarstva imati i velike posljedice po bračne parove, jer nije rijedak slučaj da se oboje nalaze u sustavu PDV-a, da su zahvaljujući tome podizali kredite i da banke zacijelo neće imati razumijevanja za gašenje nečijeg računa zbog izmjene Pravilnika.

Ipak, možda ključno pitanje otvorila je Marija Jenei s Čikerije tvrdnjom da u svim drugim slučajevima – osim registracije poljoprivrednog gospodarstva – nitko bračnim parovima ne dovodi u pitanje pravo da oboje imaju registrirane tvrtke. Ta konstatacija otvara i pitanje ustavnosti, odnosno zakonitosti izmjene Pravilnika o registraciji koja vjerojatno dobrim dijelom zadire i u pojam slobode privređivanja. Stoga ne bi bilo veliko iznenađenje da se spomenute žene ili udruge poljoprivrednika vrlo brzo dosjete da svoj osjećaj nepravde pokuašaju ispraviti ne samo putem medija nego i konkretnije: na sudu.