Arhiv tekstova

NK »Dinamo« iz Sonte ove zime je dobio dva značajna pojačanja. U klub su se iz »Poleta« iz Karavukova vratila dvojica vrsnih igrača, članova reprezentacije vojvođanskih Hrvata, Josip Gal i Željko Tadijan – Gegi. Po dogovoru s upravnim strukturama kluba dvadesetdevetogodišnji Tadijan će u svojstvu trenera preuzeti prvu ekipu u narednom razdoblju od najmanje godinu dana. Za ovoga igrača velikih mogućnosti i zavidnoga iskustva, stečenog na travnjacima Vojvođanske lige i na utakmicama reprezentacije vojvođanskih Hrvata, trenerski kruh je veliki izazov. 

 

U reprezentaciji

 

»Mnogi kažu da je još prerano za moje preuzimanje trenerske palice, ja mislim suprotno. Stjecajem okolnosti, a najviše zbog nogometnih ambicija, 2008. godine sam pristupio članu Vojvođanske lige, ‘Poletu’ iz obližnjeg Karavukova. Moje dobre igre uočili su trener Poljaković i koordinator Kuntić i 2009. godine me pozvali u reprezentaciju vojvođanskih Hrvata. U poprilično dugoj igračkoj karijeri treneri su mi bili Vinko Đanić, Branislav Kuruc, Stevan Smiljković, Nikola Pavlović, svi bivši vrsni igrači, kasnije poznati po stvaranju dobrih ekipa od mladih igrača, a oduševljen sam radom Marinka Poljakovića, koji je po meni jako, jako veliki motivator. U svojem trenerskom radu nastojat ću primjenjivati sve najbolje što sam naučio od svakog od njih«, kaže Tadijan. Iako još nema ni 29, s nogometnom loptom druži se već 19 godina. »S nogometom sam počeo vrlo rano. U ‘Dinamovu’ nogometnu školu pozvao me je tadašnji voditelj Pavle Kozbašić. Kaže da me je uočio u školi i na ulici, gdje smo često igrali nogomet. Nakon završetka 8. razreda umalo nisam napustio omiljeni sport. Tada su na mene bacili oko i pozvali me u klub stručnjaci iz apatinske ‘Mladosti’, što je bio san svakog dječaka koji je trčao za loptom. Sve je bilo dogovoreno, međutim, kako je meni bilo tek 15 godina, a roditelji su mi bili na radu u Njemačkoj, ovaj angažman zbog kratkoga roka i nedostatka njihovog potpisa nije realiziran. Dječački snovi su mi se srušili, izgubio sam svu volju za nogometom. Na moju sreću, trener ‘Dinama’ u to vrijeme bio je jedan od naših dječačkih uzora Branko Kuruc. Bio je jako strpljiv sa mnom, vratio me je na travnjak, a čim sam napunio 16 godina, uz specijalni liječnički pregled registriran sam za seniorsku ekipu. Pronašli su mi nekakav šum na srcu, pa sam nakon godinu dana na ponovnom pregledu od liječnika dobio zeleno svjetlo za rad pod punim opterećenjem. U klubu sam strpljivo trenirao s igračima i 10 godina starijim od sebe, a sa 17 sam već igrao i prvenstvene utakmice. S nepunih 18 godina čak sam bio i kapetan ekipe«, prisjeća se Tadijan igračkih početaka. 

Slijedom svojih ambicija 2008. godine prelazi u NK »Polet« iz obližnjeg Karavukova. »U ‘Dinamu’ je došlo do velike krize, upitno je bilo hoće li se uopće i održati. Kako sam bio u igračkom naponu, želio sam se oprobati u jačoj sredini. Izbor je pao na tadašnjeg člana Vojvođanske lige ‘Polet’. U ovom klubu igrači sa strane vrlo teško uspijevaju, no, zbog svojeg odnosa prema igri i suigračima, a osobito zbog svoje fanatične borbenosti, brzo sam postao ljubimac publike. Igrali smo jake utakmice, a ja sam bio jedan od najboljih štopera Vojvođanske lige. Već 2009. godine dobio sam najdraži poziv. Marinko Poljaković i Petar Kuntić pozvali su me u reprezentaciju vojvođanskih Hrvata. Svjestan sam da ostvareno s tom reprezentacijom predstavlja najviše domete u mojoj nogometnoj karijeri«, kaže Tadijan.

 

Ponovno u Dinamu

 

Prva ekipa »Dinama« već nekoliko godina ‘glavinja’ u najnižem rangu natjecanja. Nogometaši su povremeno malodušni, nakratko bljesnu, a onda naiđe novo razdoblje apatije. Ove zime je konačno napravljen rez koji će, po mnogima, biti pravo rješenje za klub. »Čelnici ‘Dinama’ pozvali su mene i Josipa Gala da se vratimo i pomognemo u stabilizaciji kluba, Gal u svojstvu igrača, ja u svojstvu trenera-igrača. Kako je i ‘Polet’ zahvatila svojevrsna kriza, a ambicije splasnule, bez razmišljanja smo se vratili u rodno mjesto. Ja sam u međuvremenu zasnovao obitelj, pa mi sve teže padaju česta odsustva od supruge Tamare i kćerke Anđele, a sve teže ih usklađujem i s obvezama na poslu. Pripreme za proljetnu polusezonu smo započeli, odigrali smo i prvu utakmicu, zadovoljan sam što su me suigrači dobro prihvatili u startu. Radimo dosta naporno, u radu nastojim primjenjivati sve najbolje od svojih dosadašnjih trenera. Nadam se da ću u dogovorenih godinu dana uspjeti formirati stabilnu ekipu, a za dalje ćemo vidjeti, na prvom mjestu su mi ipak obitelj i posao«, završava priču Željko Tadijan – Gegi.