Arhiv tekstova

Proteklog je tjedna odjeknula vijest kako Suboticu čeka početak nove investicije, jer će Europska Unija sa 17 miliona eura financirati izgradnju regionalnog deponija. Otpad iz nekoliko općina bit će odlagan na ranije izabranu lokaciju gdje će za tri do četiri godine postojati regionalni sustav upravljanja otpadom, izjavila je direktorica poduzeća »Regionalni deponij« doo Subotica Andrea Kikić i dodala kako je od 21 milijuna eura vrijednosti, 17 osigurano iz IPA fonda EU, te da je preostala četiri milijuna osigurala Vlada Srbije, namjesto ukinutog Fonda za zaštitu životnog okoliša. Ona dodaje kako će izaslanstvo Europske komisije u Srbiji raspisati potrebne tendere tijekom ove godine, a izbor izvođača radova i potpisivanja ugovora trebalo bi završiti do konca 2014. godine. Tek nakon sljedeće tri godine gradio bi se cjeloviti regionalni sustav za upravljanje otpadom. Mada je prvo Tanjug naveo lokaciju Verušića kao mjesto deponija, to se pokazalo pogrešnom informacijom, jer je svojedobno odlučeno da lokacija ipak bude između Gabrića i Oroma.

 

Cesta je problem

 

To je bio odličan povod za odlazak do predviđene lokacije. Put vodi iz Aleksandrova pokraj Fidelinke, Mlekare, Bratstva-Tatravagonke prema presijecanju Y kraka. Zatim se ide iznad autoceste do Bikova. Tu počinju problemi. Kolovoz je uzak, ne mogu se normalno mimoći ni dva osobna vozila, a da barem jedno od njih ne siđe desnim gumama s asfalta. Možemo samo zamisliti na što će to sličiti kada veliki kamioni budu svakodnevno nosili tone smeća ovom cestom. Nažalost, nema ni pješačke staze, biciklisti i pješaci, djeca iz škole, svi se kreću kolovozom i vjerojatno će »put smeća« puniti rubrike crne kronike ako čelnici grada ne nađu odgovornost da prije puštanja u rad deponija osiguraju prometnu sigurnost žitelja.

Na 3,8 kilometara od bikovačke crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije nalazi se parcela na kojoj će niknuti deponij. To je 2,7 kilometara iza Bikova i otprilike isto toliko od Gabrića. Na potezu od Gabrića cesta je već proširena i primjerena transportu. Parcelu trokutastog oblika s dviju strana već okviruje vjetrozaštitni pojas. Prvi susjed deponija je pčelar koji povremeno navraća, a drugi će biti Simo Desnica koji je rođen i odrastao na okolnom salašu:

»Kažu kako nam deponij ništa neće smetati, ali ja u to ne vjerujem. Nalazim se na 300 metara od vjetrozaštitnog pojasa. Ovo je sve luda kuća, prave ovdje deponij umjesto na trokutu neplodne zemlje između Velebita, Zimonića, Malih Pijaca i Trešnjevca, gdje nema ni salaša, ničega. Možda ću morati bježati odavde.«

 

Susjedi konsternirani

 

Njegove riječi potvrđuje i susjed Branko Ćalić rekavši kako njih kao prve susjede nitko nije posebno informirao, dodavši kako se ionako očito ne pitaju. Ivan Crnjaković, bivši vijećnik Skupštine općine Subotica u tri mandata, inače prvi susjed deponija prema Bikovu, smatra kako će deponij imati loš utjecaj:

»To je gotova stvar, bit će 3-4 čovjeka uposlena, ovuda će ići kamioni. Vrijednost parcela će se sigurno smanjiti, doći će do iseljavanja. Ovo što se radi nije doprinos razvitku, već uništavanju sela. Mogu misliti i što će biti s podzemnim vodama te kanalom za navodnjavanje«, ukazuje konsternirani mještanin.

S druge strane ceste, pred samom pločom početka teritorija općine Kanjiža stanuje Ottó Nagy koji očekuje da će ovdje, na 500 metara od njegova doma nići suvremeni pogon:

»Ne očekujem probleme, ali je šteta za tako plodnu oranicu. Stoga se ne radujem, ali kao što vidite, nema nas puno u okolici.«

 

Oproštaj

 

Žito je izniklo, vjerojatno zadnji put na toj parceli. Vraćajući se u grad uočava se križ na samoj međi. Podigla ga je udovica Benjamina Poljakovića, Julianna Hege-düs 5. prosinca 1882. godine u slavu 2 tisućljeća kršćanstva. Križ je zarastao i vrijeme je ostavilo traga na njemu, a nakon 130 godina, ako ga slučajno ne sruše, pod njime će niknuti deponij.