Arhiv tekstova

Iznjedrit će, zacijelo, jednoga dana ovo polumobilizacijsko stanje s mlijekom i pokoji dobar rezultat. Jedan od njih svakako će biti činjenica da je razina znanja prosječnog građanina o biologiji – i to zahvaljujući jednom njezinom »miko dijelu« – u proteklih mjesec dana sigurno podignuta za više od 0,5 posto. Problem je, međutim, u tome što to nije dovoljno, ne samo za mljekaricu iz Totovog Sela ili čobanina s Homolja nego ni za kompletno društvo, s vrhom države na čelu da se nastali problem brzo i učinkovito riješi.

 

Uzročnici koji su lješkarili

 

Iako se kunu u struku da su aflatoksini davno poznata i naučena lekcija, upravo su fitosanitarne, veterinarske i njima slične inspekcije debelo zakazale glede pojma kojega danas više nitko pogrešno ne izgovara. Otuda je i odluka prvog potpredsjednika Vlade Aleksandra Vučića da smijeni četiri prva čovjeka (na čelu s direktorom Uprave za zaštitu bilja Janom Boćanskim) u nadležnim republičkim tijelima pri Ministarstvu poljoprivrede zakašnjela ali logična posljedica uzroka koji se – i pored upozoravajućih signala ljetos i jesenas – lješkario u svojoj nedodirljivosti. Pitanje je, međutim, je li sječa direktora dovoljna, napose ako se u obzir uzme ponuda samog ministra poljoprivrede Gorana Kneževića da i sam podnese ostavku ukoliko se utvrdi da je njegova odgovornost za problem s mlijekom najveća.

A da je ima u velikim promilima, nedvojbeno je. Nedvojbeno je, recimo, da je Knežević puna dva tjedna proveo u inaćenju sa svojim kolegom iz Vojvodine Goranom Ješićem, optužujući ga da, tako što objavljuje rezultate analize mlijeka, istodobno uzbunjuje građane, ruši domaće stočarstvo i, što je najvažnije, podriva samu Vladu. Međutim, sve što je Knežević činio i što (još) čini pokazuje da je Ješić debelo u pravu, ali i da je za takvu vrstu priznanja najveća smetnja stranački ponos. Puno je primjera Kneževićevog neizravnog priznanja da je Ješić u pravu: Kneževićevo ministarstvo je (nakon Ješića) objavilo pa povuklo rezultate analiza mlijeka koje su također bile sa zabrinjavajućim dozama aflatoksina pronađenih u mlijeku; njegovo je ministarstvo zbog toga počelo s inspekcijama farmi i otkupnih mjesta i povlačenjem sumnjivog mlijeka s polica trgovina; ministarstvo na čijem je čelu započelo je akciju dodjele zdravog kukuruza i zeolita ugroženim stočarima da bi  Knežević konačno došao do formule koja je nasmijala i domaću i stranu javnost: problem je riješen tako što je dopuštena granica ovog kancerogena u mlijeku podignut za jednu decimalu. Uvidjevši, valjda, da su propisi o sigurnosti hrane daleko ozbiljnija stvar od šibicarskog gafa Knežević je u utorak na sastanku sa svojim kolegama iz Makedonije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske najavio da će se i Srbija uskoro (nije rekao kada) vratiti na zacrtani put europskih standarda koji propisuju maksimalnih 0,05 mikrograma aflatoksina po litri mlijeka.

 

Dirljiva zaštita nesretnog ministra

 

Iako zanimljiva, posve je razumljiva rekacija samih stočara i prerađivača da je za aferu s mlijekom kriv onaj tko rezultate priopći, a ne onaj tko ih krije. Korijen takve logike vjerojatno se nalazi u njihovom strahu od još gorih posljedica koje bi mogle nastati drastičnijim metodama suzbijanja aflatoksina (masovnije zatvaranje farmi i veliki gubici zbog toga, primjerice). Također, nije nezanemariva ni logika da Ješić, zbog toga što nema ingerencija, »samo viče«, a Knežević, u čijim je rukama moć izvršne vlasti, poduzima, makar i trapave, konkretne korake. Iz ove perspektive, vjerojatno, treba i shvatiti riječi predsjednice Centralne asocijacije proizvođača mlijeka Vojvodine Sanje Bugarski da je sve što se posljednjih mjesec dana događa posljedica kriv »bezobrazluk Demokratske stranke«. Ta je stranka, po riječima Sanje Bugarski, prije dvije godine izmijenila Zakon o sigurnosti hrane, uskladivši ga s europskim standardima dok istodobno on nije usklađen s pravilnikom o stočnoj hrani koji dopušta maksimalnu granicu od 0,5 mikrograma aflatoksina. Ističući da Srbija nije niti do koljena Europskoj Uniji, Sanja Bugarski kaže da se s primjenom ovog zakona trebalo ići znatno postupnije kako bi se i proizvođačima i prerađivačima dalo vremena i da za to steknu odgovarajuće uvjete, ali i da se upoznaju sa standardima na koje u proizvodnji nisu navikli. U svakom slučaju, ona tvrdi da će se, kako god da se priča o mlijeku završi, sve prelomiti preko leđa poljoprivrednika, dodajući da se problem, samo da se na vrijeme reagiralo, mogao riješiti za tri-četiri dana. O ponuđenoj ostavci Kneževića nije se htio izjašnjavati niti predsjedavajući Upravnog odbora Asocijacije poljoprivrednika Miroslav Kiš. On, kao i Sanja Bugarski, kaže da poljoprivrednike nitko, nikada i ništa ne pita, pa ne vidi razlog zašto bi se sada oni stavljali na ovu ili onu stranu. Za razliku od njega, predsjednik Udruženja seljaka »Subotica« Arpad Kis smatra da Vlada ne bi trebala prihvatiti ministrovu ostavku, a kao ključni argument za to on navodi činjenicu da je Knežević »ovaj problem naslijedio« od bivših vlasti.

Zanimljivo, priču o alfatoksikaciji mlijeka niti izbliza ne prate analize o kancerogenosti mliječnih prerađevina, iako se tu i tamo može pročitati kako su sir ili vrhnje s daleko višom koncentracijom ovog kancerogena. Također, sporadično se mogu čuti i pitanja kakvo su meso ili jaja koje jedemo i zašto se i na njima ne rade analize? Od svega toga najmanje je riječi o tome kakve će dugoročne posljedice po izvoz imati naš kukuruz? Reklama koju smo o njemu proizveli u posljednjih nekoliko mjeseci psihološki će u ušima svijeta odzvanjati vjerojatno tek za koji decibel slabije od salate iz Černobila.